1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Sarajevo, ljubavi moja!

On je jedan od najpopularnijih pjevača bivše Jugoslavije. Kemal Monteno. Rođeni Sarajlija je već 40 godina na glazbenoj sceni. Živi u Zagrebu, a srce mu je ostalo u Sarajevu, u kojem je sa Pimpekom proveo ratne godine.

Kemal Monteno - živa legenda

Kemal Monteno - živa legenda

Živi u Zagrebu, ali srce mu je ostalo u Sarajevu

Živi u Zagrebu, ali srce mu je ostalo u Sarajevu

Susreti sa Kemalom Montenom su uvijek poseban doživljaj. Simpatični Sarajlija ne samo da rado pjeva već je i rođeni zabavljač. Rado priča viceve i dogodovštine iz svog života i uvijek je okružen svojim obožavateljima. Obožavateljke, istina više voli, dodaje šeretski, lijepe žene su mu vječna inspiracija. A bilo ih je mnogo. Olivije, Lidije, Ane su ostale ovjekovječene u njegovim pjesmama, a posebno njegova supruga Branka, kojoj je prije tačno 40 godina posvetio jednu od svojih najpopularnijih pjesama „Jedne noći u decembru“.

Od tog vremena je vezan i za Zagreb: „Ja u Zagrebu živim od 1969. godine, kada sam počeo snimati za Jugoton. Poslije sam služio vojsku u Jastrebarskom. Tada sam snimio svoju prvu singlicu ‚Jedne noći u decembru’. Tamo sam stekao i mnogo prijatelja.“

Kemal Monteno sa obožavateljicama u Berlinu

Kemal Monteno sa obožavateljicama u Berlinu

Ostao i pjevao u opkoljenom Sarajevu iz prkosa

Prijatelji su u životu Kemala Montena uvijek igrali veliku ulogu, naročito za vrijeme rata u BiH. Popularni pjevač je ostao u opkoljenom gradu i pjevao iz prkosa. Ostaće zapamćene njegove pjesme ‚Nikome se ne ponovilo’ ili ‚Pismo prijatelju’ koju je pjevao u duetu sa Arsenom Dedićem.

Arsen i drugi prijatelji su ga u više mahova izvlačili iz grada da bi održavao koncerte diljem svijeta, u Londonu sa Indexima i Davorinom Popovićem, u Veneciji sa čuvenim Sergiom Endrigom, u Ljubljani sa Radetom Šerbedžijom, u Zagrebu sa Arsenom i Gabi Novak: „Onda smo napravili jedan koncert u Lisinskom, a kad se on rasprodao za 15 minuta, drugi, treći, sedmi. Nakon toga smo išli svugdje po Hrvastkoj, bili smo u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Makarskoj.“

Srce je u Sarajevu

U ratu je zajedno sa Davorinom Popovićem, priča, dobio hrvatsku putovnicu s kojom je mogao putovati, što je tada bilo veoma važno. Srce je dodaje, ostalo u Sarajevu, on sam je tamo bio sve manje. Kad je shvatio, dodaje, da godinama ustvari živi u Zagrebu, odlučio je da više ne bude podstanar. Uz pomoć izdavačke kuće Croatia records je kupio stan, porodica je također došla u Zagreb.

U Sarajevu je pjevao i tokom rata - iz prkosa

U Sarajevu je pjevao i tokom rata - iz prkosa

„Lakše mi je putovati iz Zagreba. Osmi toga sve je profesionalnije, dođu pa te pitaju ‚Gospodine da li ste slobodni tad i tad i koliko to košta. U Sarajevu te pitaju: gdje si Kemice, šta ima, ponesi gitaru da malo zamezimo, a ja ne mogu živjeti od meze. Osim toga svoje prijatelje Sarajlije srećem viđe svugdje drugdje po svijetu no u Sarajevu“, objašnjava Monteno.

Neke druge pjesme

Sarajlije sreće svugdje po svijetu, i ne samo njih. Njegova publika su, kaže, svi dobri ljudi koji vole njegove pjesme, raduje se susretu s njima, u Berlinu, Sarajevu, Banjaluci, Zagrebu, pa i u Beogradu.Oni koji su odgovorni za ratove tako i tako siguran je, ne dolaze na njegove koncerte. Tamo sreće i mnoge mlade kolege kantautore, njegove potencijalne nasljednike. Naročito cijeni Gibonnija. S njim bi mogao također snimiti neki duet, mada je već pjevao sa svim velikim imenima hrvatske estradne scene.

Ljudi su umorni od problema, žele zaboraviti prošlost i živjeti za , kaže Kemal Monteno a njegove pjesme su i dalje pune ljubavi, mada ne i isključivo ljubavne. Ne može sada u zreloj dobi kad je kosa pobijelila , dodaje kroz smijeh, pjevati „Ja sam se zaljubio“, ima naime unuke, njima sada posvećuje svoje pjesme, Lajli i Lori, koje žive u Sarajevu.

I o njemu, o Sarajevu će i dalje pjevati, kaže popularni Kemica, kao što je pjevao kad je kosa bila manje sijeda , stihove koji su himna grada i koji će se pjevati i kada njega više ne bude. Uvijek će, nada se, biti mladih koji će znati pjevati ‚Sarajevo ljubavi moja’.

Autorica: Begzada Đulović-Kilian

Odg. ur.: Z. Arbutina