1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Sarajevo, kao balkanski Jeruzalem

Ovo poređenje turistički vodiči često ilustruju činjenicom da na udaljenosti od samo dvjestotinjak metara, u samom središtu Sarajeva, stoje pravoslavna i katolička crkva, džamija i sinagoga.

Džamija, ckrva, sinagoga - sve u centru grada

Džamija, ckrva, sinagoga - sve u centru grada

U taksiju, nakon samo nekoliko minuta, primjećujem da slušamo na radiju, taksista i ja, program na arapskom jeziku. „Razumijete arapski?“ pitam taksistu. „Pa, ne baš, ali ima prevod. To je tumačenje Kur'ana i ja to slušam svaki dan“, kaže i pita me da li sam vjernica. „A šta ako nisam?“ odgovaram. „E, ako niste, onda ne mogu da razgovaram s vama. Nema svrhe pričati“, kaže. „Tako znači. Ako sam ateista, nemate o čemu da razgovarate sa mnom“, sada već progovaram s dozom negodovanja u glasu. „Dobro, hajde, znam ja da i ateisti vjeruju u nešto“, kaže taksista i dodaje da će mi eto, ispričati nekoliko priča iz života.

„Kažu neki ljudi da ne vjeruju, a neki priznaju da vjeruju. Imao sam jednog druga u ratu na liniji. Tvrdio je da je agnostik. Pitao sam ga da li je ikada zazvao Gospodara, da li je ikada u sebi ili naglas rekao 'Bože pomozi', a on mi je odgovorio: 'Jesam jednom, kad su oko rova padale granate'. Eto, vidite, kad je teško i agnostici, a Bogami i ateisti, zazivaju Boga.“ Prebirem po sjećanju i zaključujem da svaki put kad nešto krene po zlu, ja kažem: „O, Bože!“ „Eto, kad je prpa, ko je tu najmoćniji da pomogne, nego Gospodar“, kaže moj saputnik i dodaje sa tugom u glasu da se njegov drug sa linije, kasnije, nakon rata vratio vjeri, ali nažalost i prenaglio u tome.

Taksista Senad Mulić

Taksista Senad Mulić

„Ne valja naglo ući u vjeru“

Taj ulazak mora biti postepen, uz mnogo čitanja i učenja sa razumijevanjem. Jer, ako to uradiš naglo, vjera te polomi, raščupa te skroz. "Moj prijatelj se slomio, duhovno se slomio“, kaže moj sagovornik i naglašava kako je njegov ulazak u vjeru bio postepen i u zaštitničkom okruženju porodice. „Prije rata, moji roditelji nisu prakticirali vjeru, ali u našoj kući nikad se nije psovalo, niti su se izgovarale loše riječi o Bogu. Negdje, 1991. godine, kad mi je bilo 19 godina, počeo sam prakticirati vjeru, sve pomalo, dok nisam ovladao svim vjerskim ritualima i običajima koji idu uz duhovni život.“ Objašnjava mi zatim Senad Mulić, tako se zove 'moj' taksista, koliko imena ima Allah i priča o zanimljivom događaju iz ljekarske prakse.

Alipašina džamija u Sarajevu

"Alipašina" džamija u Sarajevu

„Ovo vjerovatno možete provjeriti na našoj klinici za srce, jer oni, pretpostavljam, čuvaju taj dokaz. Čovjek je doživio infarkt i stigao brzo na kliniku, gdje su ga priključili na aparate. EKG je bio skroz loš, grafički prikaz je pokazivao velika odstupanja, osim na dva mjesta, gdje je bio potpuno normalan. Doktori se čudili, a onda im je pacijent, kad je malo došao sebi, rekao da je dva puta pomenuo Allaha i tražio od njega da mu još jednom podari život. Samo izgovaranje Allahovog imena, uticalo je na to da mu srce kuca u pravilnom ritmu“, priča Senad. I tako, za male pare, jer taksi u Sarajevu je jeftin, dobijete i poduku iz religije. „A da vas fotografišem?“ pitam prije izlaska. „Može, samo da stavim naočale“, kaže Senad.

Na sljedećoj stranici: Na misi u Katedrali