Sarajevo-Beograd: Mir na šinama

List Süddeutsche Zeitung piše: Beograd-Sarajevo – direktna željeznička mreža nije postojala punih 18 godina. 18 godina je stanovništvo iz jednog u drugi grad putovalo autobusima, automobilima i avionima, zato što je rat uništio mnogo toga na Balkanu, pa tako i željeznicu. Bivši jugoslovenski predsjednik Josip Broz Tito je svojevremeno toliko volio željeznicu kao što većina šefova država voli svoje limuzine. „Plavim vozom“ je karizmatični vođa putovao kroz svoju zemlju i držao Srbe, Albance, Hrvate, Bosance i Slovence na komplikovanom kursu jedinstva. Tito je u vozu prešao oko 400.000 kilometara. Danas su neke od dionica kojima je prešao, postale simbol nevolje i novog početka na Balkanu.

"Rat je naravno uništio i prugu koja spaja Beograd i Sarajevo", kaže kondukter voza koji odnedavno saobraća između ova dva grada. Posebno su uništeni mostovi i šine kod Doboja. Dionica je samo oskudno popravljena i zato se voz kreće sporo. 72-godišnji Svetozar Labus je jugonostalgičar i prisjeća se dobrih starih vremena kada je „Olimpik Express“ vozio između ove dvije balkanske države. To je bilo prije Zimskih olimpisjkih igara u Sarajevu 1984. godine. „Olimpic Express“ je bio opremljen najmodernijim vagonima jer se svijetu željelo pokazati koliko je socijalizam uspješan.

Balkan, koji je kroz ratove unazađen, polako kroči u budućnost. Srbi od početka decembra mogu putovati bez viza, Hrvati će tokom ove godine završiti pristupne pregovore sa EU. BiH koja je politički i ekonomski daleko iza ostalih zemalja, u narednim mjesecima bi mogla bar zatvoriti ured visokog predstavnika.

Feredža i sloboda

Uopšteni propisi za odjevanje muslimana koji su predloženi u Francuskoj su pogrešan put, piše Neue Zürcher Zeitung: „Postoje praktični razlozi koji govore protiv strogih pravila za odjevanje. Zabrana nošenja feredže ali i marame, dovela bi do povlačenja religioznih žena iz javnog života. Muslimanke bi se ponovo našle tamo gdje su bile i prije 40 godina – izolovane. Cilj je međutim da se migrantkinje izvuku iz izolacije i ovisnosti od svojih muževa.

U zapadnoj Evropi decenijama nakon dolaska muslimanskih useljenika ne postoji više slika tipične muslimanke. Postoje sekularne Turkinje iz prve generacije koje nikada nisu nosile maramu, a čije kćerke i unuke to međutim čine kako bi se ogradile od ostatka društva. Postoje samopouzdane muslimanke i one koje su kao zaručnice dovedene iz Anatolije, te zbog nepoznavanja jezika prisiljene na kućni pritvor. Niko, ni konzervativni kršćanski političar, ni žena muslimanka koja se bori za prava žena, nemaju pravo zastupati prava muslimanki. Bilo bi dobro da pluralističko društvo koje ne zastupa samo sekularni princip odvajanja religije i države, već i pravo na slobodan razvoj individue, poštuje raznolikost načina života“, piše Neuer Zürcher Zeitung.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: M. Smajić