Saopštenje G8 o situaciji na Bliskom Istoku nije dovoljno

Bilo je to mučno natezanje dok se predstavnici najmoćnijih država svijeta u Sankt Peterburgu nisu jedva i uz krajnji napor usaglasili oko zajedničkog apela za smirivanje napetosti na Bliskom istoku. Apel koji je do sada ostao bez dejstva, kao što se dobro vidi na primjeru UN-a: da rezolucija nije spriječena vetom, oni, kojima je namenjena, ionako je ne bi slijedili.

Predstavnici drzava G8 su barem utvrdili odgovorne za eskalaciju krize posljednjih dana. Nju su izazvale ekstremisticke snage kako bi destabilizovale region. Oštre kritike, upućene palestinskom Hamasu i libanskom Hezbolahu dopunjene su pozivom Izraelu da zaustavi napade na pojas Gaze i Liban. Pokušaj objektivnog sagledavanja stanja, koji je u stvarnosti samo priznanje sopstvene nemoći.

Bilo bi razumljivo da najmoćniji na svijetu, svako na svoj nacin, utiču na odgovorne u bliskoistocnom sukobu. Amerika ne bi trebala samo da podržava Izrael i njegovo pravo na samoodbranu , vec i da insistira na uzdržanosti. Rusija bi trebalo da iskoristi svoj uticaj na Damask i Teheran kako bi se Hamas i Hezbolah ne podstrekivali na dalje akcije, već obuzdali. A Evropljani bi mogli i trebali da daju podršku libanskoj vladi, u cilju slanja libanskih snaga sigurnosti na jug zemlje i svrgavanja Hezbolaha sa vlasti na jugu Libana.

Nijedna od ovih mjera ne garantuje uspjeh, ali ukoliko nema pokušaja da se nešto promijeni, doći će do još veće eskalacije. Ta eskalacija medjutim nikome ne koristi, jer u ovakvom konfliktu nema pobjednika. Jednog dana će se obje strane, iscrpljene ratom, zaustaviti i početi liječiti rane. Hezbolah svojim raketama neće uništiti Izrael, niti će, kako stoji u njenim pamfletima, osloboditi Jerusalim. A Izrael neće moći protjerati Hezbolah. Za razliku od Palestinke oslobodilačke organizacije, koja je nekada imala sjedište u Libanu, Hezbolah u ovoj zemlji nije strano tijelo. Isto tako Izrael neće moći protjerati Hamas iz palestinskih oblasti.

Rješenje je moguće samo ako bi na palestinskoj i libanskoj strani postojale vlade, koje bi bile svjesne svoje odgovornosti i dovoljno moćne da uvedu red i mir u zemlji. Ne uz pomoć dežurnog šerifa - Izraela vec u sopstvenom interesu. Red i mir koristio bi svima. Posebno opljačkanom civilnom stanovništvu u Palestini i Libanu.

Ako sve ostane na riječima ništa se neće postići. Osim toga svi moraju zavrnuti rukave i uhvatiti se posla. Ne samo G8, UN i EU, vec i arapske zemlje, već i on snage, koje stoje iza Hamasa i Hezbolaha, Sirije i Irana.