1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Samohrani roditelji na rubu egzistencije i društva

Biti samohrani roditelj je svugdje u svijetu velika obaveza i težak balast odgovornosti. Samohrani roditelji u BiH su pored toga suočeni sa raznim oblicima diskirminacije i finansijskim problemima.

"Ja sam Rade Kaurin, šest mjeseci bez posla, samohrani sam otac dvojice dječaka od tri i pet godina. Supruga je umrla u 35-oj godini života, nakon toga umrla je i majka. I supruzi je prije dvije godine umro otac a 40 dana nakon njene smrti umrla joj je i majka“.

Alleinerziehende Eltern in Bosnien und Herzegowina

Rade Kaurin, samohrani otac dva dječaka

U ovakvim uslovima u mnogim bolje uređenim zemljama očekivala bi se akcija nadležnih institucija kako bi se bar malo olakšao život porodici Kaurin. Za razliku od toga, oni se u BiH suočavaju sa još većom dikriminacijom u pogledu socijalne zaštite i materijalne nadoknade. Rade, inače poljoprivredni inženjer, ostao je bez posla prije šest mjeseci: „Ja imam porodičnu penziju iza svoje supruge koja iznose 250 maraka i to su nam jedina primanja. Često se to u našem društvu uzima kao hendikep ili kao poniženje kao da su same porodice krive za to, što nije tačno. Ko može uticati na nečiju bolest, razvod...“.

Nedovoljna pomoć nadležnih

Sigurno je da na to ne može uticati niko ali da olakšaju položaj samohranih roditelja, vlasti sigurno mogu. Porodični zakon definiše samohrane roditelje tamo gdje očinstvo nije priznato ili kada je u pitanju udovica ili udovac.

Alleinerziehende Eltern in Bosnien und Herzegowina

Ramzija Spahić

„Vrlo često imamo situaciju jednoroditeljskih porodica gdje je priznato očinstvo, gdje su roditelji razvedeni ali majka ili otac sami izdržavaju dijete“, kaže Sanja Malić iz Centra za socijalni rad.

Upravo je tu problem jer ukoliko roditelji, u najvećem broju slučajeva očevi, ostanu bez posla, nemoguće je naplatiti alimentaciju. Centar ima obavezu da u slučaju samohranih roditelja obezbjedi dodatak za djecu i podršku materinskom dodatku. Ostale usluge koje pruža centar odnose se uglavnom na socijalizaciju djece u društvu.

Žive od milostinje

Udruženje samohranih roditelja „Ponos“ iz Banjaluke možda je i jedino u BiH koje pomaže članovima u hrani, higijeni, a pružaju im i pravne savjete te pomažu pri zapošljavanju. Udruženje ima 2800 članova sa 6300 djece. Predsjednica udruženja Ramzija Spahić kaže da je 70 odsto članova nezaposleno: “Imamo 68 odsto porodica kojima je jedini izvor prihoda dječiji dodatak koji iznosi od 30 do 70 maraka. 15 odsto nema nikakvih primanja. Žive od milostinje”.

Alleinerziehende Eltern in Bosnien und Herzegowina

Sanja Malić iz Centra za socijalni rad

Subina novog porodičnog zakona još nije poznata jer prošlogodišnji pokušaj izmjena nije dobio zeleno svjetlo. Ministar pravde RS Džerard Selman, svjestan je da u postojećem zakonu ima manjkavosti: “Ostvarivanje njihovih prva nakon dobijanja statusa samohranog roditelja je nešto što nije decidno regulisano zakonom. Imamo problema”.

Alleinerziehende Eltern in Bosnien und Herzegowina

Ministar pravde RS Džerard Selman

Imaju firme, ne plaćaju alimentaciju

U Federaciji BiH stanje je možda i gore. Nevladina organizacija NORNE iz Tuzle okupljala je samohrane i razdvojene roditelje ali već tri godine ne funkciniše kao udruženje, iako je bilo jedino tog tipa na prostoru Federacije. Nekada na čelu ovog udruženja, Dušica Cook inače samohrana majka odbila je svaku pomoć države i postala poslovna žena: “Ja sam na margini društva zato što me društvo smatra raspuštenicom jer su uvriježene stigme u ovom društvu ali finansijski, životno i po standardu sam srećom daleko od te situacije”.

Alleinerziehende Eltern in Bosnien und Herzegowina

Dragica Tunjić

Većina se slaže da bi rješenje bilo osnivanje alimentacionog fonda na nivou entiteta ili države i čija bi sredstva bila korišćena za naplatu alimentacije. Lana Jajčević iz udruženja “Udružene žene” Banjaluka kaže da očevi svjesno ne žele da plaćaju alimentaciju: “Imamo različitih slučajeva, od jednog gdje je otac vlasnik private firme i zabranio je računovotkinji da isplaćuje alimentaciju određenu sudskom presudom. Žena radi kod privatnika i ne smije to isplaćivati. Nemaš instrumenata da to naplatiš”.

Naredni primjer pokazuje zbog čega je upravo alimentacioni fond važan za samohrane roditelje. Dragica Tunjić iz Banjaluke samohrana je majka, bez posla, bez alimentacije ali sa svim obilicma diskriminacije: “Živimo od akcije do akcije. To se ne može nazvati život, to je preživljavanje. Jednoroditeljske porodice su dotakle dno dna. Ne može biti gore. Čim nekom kažeš da si samohrani roditelje, ne možeš dobiti posao nikako”, zaključuje Dragica.

U slučaju formiranja alimentacionog fonda, država bi isplaćivala obaveze samohranim roditeljima a kasnije se sudskim putem naplaćivala od roditelja koji iz različitih razloga ne plaćaju alimentaciju.

Autor: Dragan Maksimović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić

Preporuka redakcije