1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Samo suniti zajednički mogu protiv IS-a

Zračni napadi "Koalicije voljnih" koju predvode Amerikanci su oslabili takozvanu "Islamsku državu". No, da bi se IS pobijedio, hitno je potrebna arapsko-sunitska alijansa, smatra u svome komentaru Loay Mudhoon.

Bez sumnje su masivni zračni napadi koalicije koju predvode Sjedinjene Američke Države protiv takozvane "Islamske države" značajno doprinijeli tome da se zaustavi teritorijalno širenje tog džihadističkog kvazi-kalifata. I oslobađanje grada Kobane na sjeveru Sirije od strane iračko-kurdskih pešmerga boraca bi gotovo bilo nezamislivo bez pomoći američkih i arapskih zračnih napada. Ti neosporni uspjesi su, doduše, narušili mit o nepobjedivosti takozvane "Islamske države", ali ne može biti riječi o neposredno predstojećoj pobjedi nad tim ekstremistima.

Jer, zapadno-arapska borba protiv IS-a sve više zastaje: nakon četiri mjeseca zračnog rata toj alijansi nedostaju daljnji strateški ciljevi koji bi se mogli bombardirati. Otežavajuće je usto što su IS-ovi borci prešli na gerilsku taktiku. Time se iz zraka sada teže boriti protiv njih.

Krhka alijansa protiv IS-a

Sada se izgleda osvećuje činjenica da je ta međunarodna "Koalicija voljnih" krenula u rat protiv horor-kalifata bez političkog koncepta i prije svega bez jasnoće o strateškom cilju te vojne operacije. Osobito zbog toga što je jasno kao dan bilo da se teror IS-a ne može suzbiti samo vojnim sredstvima.

Loay Mudhoon

Loay Mudhoon

Krhka i politički proturječna je ta "Koalicija voljnih" u biti bila već od početka. Jer, ona se temelji na spornim arapskim saveznicima poput Saudijske Arabije i drugih zemalja Perzijskog zaljeva. Oni su, naime, bili ti koji su ideološki utrli put usponu svih džihadističkih struja na Bliskom Istoku i u borbi protiv Asadovog režima podržavali radikalne snage u Siriji.

Ali posebno teška je trenutačno činjenica da važne sunitske regionalne sile nisu dovoljno uvezane u međunarodnu "Koaliciju voljnih". To prije svega postaje jasno po tome što Zapadu nedostaje saveznika koji bi bili u stanju voditi efektivan kopneni rat protiv IS-a u sunitskim područjima u Siriji i Iraku.

Dosadašnje koalicijske snage Zapada su se ispostavile kao pogrešne: kurdi slijede uglavnom u prvoj liniji svoje teritorijalno definirane interese; domicilne Arape su protjerali s područja koja su osvojili i objavili da ona sada pripadaju Kurdistanu. A šiitske paravojne postrojbe i eskadroni smrti koji se teško daju kontrolirati su neprikladni partneri za kopneni otpor IS-ovim trupama.

I sigurnost sjeverne Afrike je ugrožena

Zato što IS-ovi džihadisti koriste kaos u Libiji kako bi proširili svoju operativnu bazu i udružili se s egipatskim džihadistima, postaju realna opasnost za nacionalnu sigurnost Egipta i Tunisa. Stoga nakon okrutnog pogubljenja 21 Kopta od strane IS-ovih džihadista nije bilo začuđujuće da je egipatski predsjednik Al Sisi zatražio jednu rezoluciju UN-a kojom bi se omogućila međunarodna vojna intervencija u toj zemlji u kojoj se vodi građanski rat.

Upravo od te točke bi Zapad trebao krenuti i sve učiniti kako bi se konačno osnovala egipatsko-tursko-saudijska alijansa protiv IS-a. Po mogućnosti uzimajući u obzir umjerene "mainstream-islamiste" - ali bez Irana i međunarodno diskreditiranog Asadovog režima. Jer, uključivanje Irana bi zbog ekstremno anti-šiitskog stava gotovo svih džihadista bilo kontraproduktivno.

Zato što su samo sunitski muslimani u stanju pobijediti IS i presušiti ideološki izvor džihadizma, Zapad bi trebao biti uporan u njihovo stvarno uključivanje u djelovanje iračke vlade. Drugih, korisnijih partnera u borbi protiv IS-ovog pseudo-kalifata Zapad nema.

Preporuka redakcije