Samo nek' ima hljeba!

Pedesetdvogodišnja Mejra Morić svako jutro dolazi u Javnu kuhinju u Mostaru po besplatan obrok. Danas je za jelo grašak i supa, a svakom slijedi i komad hljeba. Mejra je prije godinu i po izgubila posao u jednoj mostarskoj fabrici. Samohrana je majka troje djece, od kojih joj kćerka ide u školu za djecu s posebnim potrebama.

"Ne bježim ni od kakvog posla, ali ne mogu ga naći. Gdje god sam tražila posao, nisam ga dobila. Niko ne želi dati posao ženi u godinama u kojima sam ja. U kolektivnom sam centru s porodicom i to znatno otežava stvar. Da nema ove kuhinje, ne znam šta bih!", kaže Morić. Ona tvrdi da bi, da nema Javne kuhinje, njena porodica gladovala.

"Kako bismo izdržali? Kada platimo režije, za hranu nam ne ostane ništa. Jedan obrok dnevno koji dobijemo u javnoj kuhinji održava nas u životu", priča ova Mostarka.

Dolazi sve teže vrijeme – kažu korisnici kuhinje

Korisnici javne kuhinje na pitanja o kvaliteti hrane odmahuju glavom, kažu da su zadovoljni jer im obrok znači mnogo i da su zadovoljni onim što dobiju.

„Od ove kuhinje zavisi nam život. Makar da imamo hljeba, ništa više!“ kaže Ajnija Sadžak dok Mladen Nikić dodaje da je dobro dok je situacija i ovakva. „Dolazi sve teže vrijeme. Bit ćemo sretni ako nastavimo dobivati i ovaj jedan obrok dnevno“ govori Nikić.

Na sljedećoj stranici: Sve veće siromaštvo

Sve veće siromaštvo

Alen Kajtaz, sekretar Crvenog krsta u Mostaru, kaže da mu se posao zadnjih sedmica svodi na primanje novih korisnika za javnu kuhinju. Upozorava da je toj kuhinji grad Mostar smanjio budžet za 10 odsto, što je još jedan udar na najsiromašnije. Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da Grad Mostar još nije usvojio budžet za tekuću godinu situacija je još teža, kaže Kajtaz

"Za proteklih 12 godina od kantona smo dobili 4.500 KM, što nije dovoljno ni za vodu da platimo. Ali se zato kupuju vozila. Mi smo javnom kuhinjom u Mostaru, a vjerujem i u drugim gradovima, kupovali socijalni mir. Niko ne zna koliko je ljudi na javnim kuhinjama širom zemlje, ali cifra je sigurno poražavajuća", kaže Kajtaz.

Dodaje da je u Mostaru stanje i dalje teško i neizvjesno. „Ako uzmemo u obzir činjenicu da su nam uplaćena sredstva samo za prvi mjesec ove godine, a da još nije usvojen budžet za 2010 godinu, trenutna situacija nije nimalo obećavajuća. Trenutno je stanje takvo da korisnik javne kuhinje po obroku dobije 2,46 KM“ kaže Kajtaz.

Potrebe kuhinje veće od mogućnosti

Kako kažu u Crvenom krstu u Mostaru, zbog ograničenog broja obroka kriteriji su pooštreni, a prioriteti su starosna dob osobe, pokretljivost, visina mjesečnih prihoda, težina bolesti i mogućnost izdržavanja zakonskih obveznika. Kao poseban problem u javnim kuhinjama ističu ograničen broj obroka, jer broj potencijalnih korisnika premašuje broj osiguranih obroka.

Mevla Salčin voditeljica kuhinje kaže da joj je svaki dana sve teže. „Na izmaku sam snage, jer imam mnogo emocija prema ovim ljudima. Gledam ih i komuniciramo dugi niz godina i znam koliko su pošteni, a kako nikako ne mogu napredovati. Uistinu je teška situacija!“ kaže gospođa Salčin.

Iz Javne kuhinje navode da se promijenila i slika korisnika usluga kuhinje. Sada to više nisu samo penzioneri, bolesni i iznemogli ljudi, već da po besplatan ručak sve više dolaze mlađe osobe, porodice sa velikim brojem djece te porodice koje su usljed recesije ostale bez redovnih primanja.

Autor: Sanel Kajan, Mostar

Odg. ur.: Z. Arbutina