1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Samo jedan totalni promašaj

Novi predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker mora zamijeniti samo jednu novu resornu šeficu. Time se još dobro izvukao u saslušanju pred Europskim parlamentom, tvrdi u svom komentaru Bernd Riegert.

To je dugotrajan proces, naporan za sudionike a za promatrače ponekad jedva razumljiv. U Bruxellesu se formira nova Europska komisija (EK), politička momčad koju će voditi predsjednik Jean-Claude Juncker. Nakon više od 80 sati saslušanja i gotovo 1.300 pitanja za 26 kandidata se pokazalo kako su gotovo svi nominirani povjerenici uspjeli pridobiti povjerenje. U niti jednoj zemlji članici Europske unije se članovi neke vlade ne provjeravaju tako iscrpno i detaljno. Uglavnom se ministri imenuju čak i bez sudjelovanja parlamenta.

Ali u Europi je to drugačije. To je ta živa demokracija, čak i ako su procesi odlučivanja veoma složeni, čak i ako se na kraju ipak sve odlučuje u famoznim sobama iza zatvorenih vrata između klubova zastupnika i stranaka.

Alenka Bratušek iz Slovenije je "pješak" koji je žrtvovan u toj igri šaha. Bivšu premijerku koja je na glasu kao liberalna je parlament odbio jer nije dovoljno kompetentna za područje "energetske unije". Ali prije svega, ona nije imala podršku neke od velikih stranačkih obitelji, dakle pučana, odnosno konzervativaca ili socijaldemokrata.

Dva bloka

Ova dva bloka su stvorile neku vrstu neslužbene koalicije. Zato nije niti "propao" nijedan od važnih kandidata konzervativne ili socijaldemokratske struje, makar se već i na saslušanju čulo da je njihov izbor itekako sporan. Tako francuski socijalist Pierre Moscovici smije nastupiti na položaj povjerenika za gospodarstvo, baš kao i Britanac Jonathan Hill koji bi trebao regulirati financijska tržišta u ime Europske komisije.

Doduše, kod njega je Europski parlament demonstrirao svoju moć i prisilio budućeg predsjednika Europske komisije da mu nešto promijeni format njegovih budućih funkcija. A iz Slovenije će Juncker morati dovesti neku drugu kandidatkinju ili kandidata. To je njegov poraz i knedla koju mora progutati, jer se on osobno i veoma snažno založio za Alenku Bratušek.

Osobit slučaj je mađarski povjerenik Navracsics: njemu je prijetila odbijenica jer je na glasu kao osoba od povjerenja mađarskog premijera Viktora Orbana koji nipošto nije omiljen u Europskom parlamentu. Jer u Bruxellesu mu prigovaraju kako vodi politiku koja je nepovjerljiva prema Europi, a kod kuće je zlorabio apsolutnu većinu u parlamentu iskoristio kako bi još više proširio vlastitu moć. Oko relativno malene Mađarske se riskirao sukob, ali je konzervativni blok - kojem pripada i Fidesz stranka Orbana i Navracsicica - spriječio da on potpuno izleti iz Komisije. On može ostati, ali mora dobiti neko drugo područje umjesto kulture i građanskih prava.

Rupe u strukturi

Za vrijeme saslušanja su se bez uljepšavanja mogli vidjeti nedostaci pojedinih povjerenika, ali i struktura buduće Europske komisije očito ima rupa. Mnogim zastupnicima nije postalo jasnije, kako će uopće funkcionirati zamišljena suradnja između postavljenih potpredsjednika i "normalnih" europskih povjerenika. Jer, nadležnosti se preklapaju, a njihove ovlasti nisu jasno ograničene.

Tu će Jean-Claude Juncker u mjesecima koji slijede morati još mnogo dokazivati da njegov eksperiment doista znači napredak. Juncker je previše lisica postavio da čuvaju kokošinjce: rastrošni Francuz treba sve natjerati na štednju, Britanac sa mnogo prijatelja među bankarima treba regulirati financijska tržišta, Grk treba biti zadužen za izbjeglice makar je baš postupak dodjele azila u Grčkoj ispod svakog ljudskog dostojanstva.

Španjolac sa dobrim vezama u naftnoj industriji treba biti zadužen za zaštitu klime, a vanjsku politiku treba voditi jedna neiskusna Talijanka. Sve će to osigurati mnogo napetosti i sa zemaljama članicama Europske unije i sa Europskim parlamentom. Juncker se valjda nada da će se povjerenici međusobno držati u šahu i na koncu ipak rezultirati smislenim europskim propisima.

Početak za novu Komisiju je bio pomalo nezgrapan, ali je ipak bio i školski primjer demokracije.