Safet Zec: Slikar poetične i traumatične Bosne

Na prvoj pariškoj izložbi prije petnaestak godina na slikama Safeta Zeca preovladavali su motivi kojima se proslavio prije rata. Bile su to krošnje i vedute bosanskih gradića, prozori i interijeri intenzivnog i bogatog kolorita. Na sadašnjoj izložbi potpun kontrast: dominira bjelina, bijele košulje, mantili i posteljina prošarani kapima i mrljama krvi, bijela platna oko silueta u bolnom zagrljaju ili preko nepokretnih tijela. Eho Srebrenice oglašava se zebnjom i prohujalom patnjom. Da li je rat ovog stvaraoca lišio romantično-poetskog izraza?

Rat je najekstremnija, najjača moguća tragedija, najveća psihološka drama koja se može desiti jednom čovjeku, jednoj porodici, jednoj populaciji, pogotovo onakav rat, kakav je bjesnio na našim prostorima. Prema tome, što bi rekli, da si drvo promijenilo bi te. Ta drama promijenila je sve, i logično je da je uticala i promijenila i stvaraoca", kaže Zec.

Posljedica te promjene je da je poetski realizam Safeta Zeca sa motivima gotovo idilične Bosne nestao. Zamijenio ga je izraz koji bismo mogli označiti kao traumatični realizam. Slikara iskonske i duboke Bosne nije mimoišao rat. Šta može činiti umjetnik u ratu?

"Na umu mi je sve vrijeme bila moja pozicija. Šta kao umjetnik mogu da pomognem, kažem, da učestvujem, da odgovorim? Imao sam potrebu za tim. Bili su to vrlo snažni porivi, i to opterećenje i danas imam. Sretan sam što pripadam onim stvaraocima, koji o užasnom i tragičnom vremenu u kojem se zbivao taj krvavi rat, mogu govoriti svojim slikarskim jezikom i na jedan snažan i, ako hoćete, jeziv način dati svoj doprinos umjetničkoj istini. Samo zahvaljujući jeziku umjetnosti jedna tragedija, jedna istorijska nesreća može ostati u sjećanju, jedino kroz umjetničku formu može biti suštinski iskazana. Zato je umjetnicima dužnost da govore svojim jezikom."

Moć slikarstva

Nedavne izlozbe u Sarajevu i Veneciji Safet Zec je naslovio "Moć slikarstva", sugerišući da i slikarska umjetnost, kao i literatura i film, snažnije nego istorijska dokumentaristika, čuva i iskazuje dramatična istorijska zbivanja.

"Umjetnost i kultura su tiha i moćna ljudska oblast, koja sigurno, mada tiho i polako, mijenja svijet. Dokumenti i istorijski fakti su jedno, ali ljepota i snaga umjetničkog jezika je drugačija i ona ima jednu mnogo širu, dužu, trajniju i vrijednost i poruku", ističe Safet Zec.

Vaše sadašnje slike ispunjava bol, zebnja, smrt i patnja, i zato pred njima, kao što reče veliki pisac i vaš prijatelj Horhe Semprun, čovjek ostaje nijem. U davnašnjim slikama preovladala je toplota i ljepota bosanskih krajolika i prizora. Da li je s tim motivima zauvijek gotovo?

"Sigurno jeste. Ta vrsta slika i ta vrsta poruke za mene je završena, ali želim da kažem da i u ovim - hajde da ih tako nazovemo - tragičnim slikama, na kojima zagrljaji i pokrivena mrtva tijela sadrže jasnu poruku, takođe mora biti likovne ljepote. Bjelinom se na najteži, ali i na najljepši način izražava virtuoznost i majstorstvo. Ako nema slikarske ljepote materije, fakture, svih elemenata na kojima postoji umjetničko likovno djelo, onda svaki motiv ostaje egzaktna banalnost."

Danas sa svojom porodicom živite u Veneciji, Sarajevu i Počitelju, a boravite i u Parizu kao kod kuće. Životom i duhom ste kozmopolit, ali slikarstvom suštinski ste vezani za Bosnu. To nameće ono klasično pitanje o relaciji zavičajnog i univerzalnog. Kako umjetnik savladava taj put i sjedinjuje lokalno i univerzalno?

"I sada mogu reći da pripadam tipu sentimentalnog provincijalca. Ako me pogrešno ne shvatite nego u najboljem smislu riječi, ja sam lokalni patriot, Sarajlija ili Bosanac, koji još otkriva svoju zemlju. To što sjedimo u ovoj galeriji u Parizu posljedica je toga velikog i upornog rada na otkrivanju Bosne, i činjenice da taj rad daje dobre rezultate. Iz Bosne nikad nisam otišao, nego sam na izvjestan način bio prisiljen na internacionalizaciju svoga djela. Siguran sam da imam snažan i savremen figurativni jezik, koji je razumljiv kako širokoj publici, tako i zahtjevnim poznavaocima umjetnosti. Imam ovdje svestranu podršku i vjerovatno ću u skoroj budućnosti imati u Parizu i veliku retrospektivnu izložbu. Imao sam, po formatu, sličnu izložbu u Veneciji, ali ona mi je omogućila da raskošno predstavim samo posljednji desetogodišnji period svog rada."

Urednici galerije Dutko računaju na veliko interesovanje pariške publike za stvaralaštvo Safeta Zeca, pa će izložba biti otvorena sve do februara sljedeće godine.

Autor: Dževad Sabljaković
Odgovorna urednica: Jasmina Rose