1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

SAD vjeruju Njemačkoj... donekle...

Njemačka vlada pokušava da stvori utisak da je ravnopravan partner SAD na planu obavještajnih djelatnosti - ali ta slika je daleko od realnosti, kao što se vidi iz sljedećeg članka javnog servisa ARD.

Prilikom posjete njemačke kancelarke Angele Merkel u maju prošle godine, američki predsjednik Barak Obama je vrlo jasno rekao: „Nije korektno reći da smo ponudili sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja pa ga poslije toga povukli. Korektno je reći da mi ni sa jednom zemljom nemamo blanko sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja.“

Kada je francuski predsjednik Fransoa Oland bio u Vašingtonu, Obama je ponovio poruku: „Ni sa jednom zemljom nemamo sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja“.

Kako je onda u svijet uopšte prodrla bajka o zemljama koje se međusobno ne špijuniraju, koje jedne drugima stoprocentno vjeruju?

Pet očiju“ – šta je to?

U vezi s tim se „zabrana međusobnog špijuniranja“ često brka sa klubom „Pet očiju“. Taj klub obuhvata pet zemalja koje govore istim jezikom: SAD, Veliku Britaniju, Australiju, Novi Zeland i Kanadu. Te zemlje su poslije Drugog svjetskog rata odlučile da međusobno razmjenjuju informacije tajnih službi i tako pomažu jedna drugoj, po principu „ovo je za nas preteško, možeš li ti?...“ – kako je to opisao jedan agent američke tajne službe.

US-Botschaft in Berlin

Američka ambasada u Berlinu

Ali, koliko daleko seže povjerenje među petoricom prijateljima? Da li britanskog premijera Dejvida Kamerona ne prisluškuju? Da li britanske državljane NSA ne nadgleda ako su pod sumnjom da sarađuju sa Islamskom državom? Izjave o tome ostaju neodređene.

Vrlo bliski prijatelji, bliski prijatelji...

Njemačka vlada je pokušavala da uđe u klub „Pet očiju“ – uzalud. Jer, SAD sve države svijeta dijele na veoma dobre prijatelje, dobre prijatelje, manje dobre prijatelje i one koji nisu nikakvi prijatelji. Njemačka se ne nalazi ni u užem krugu. Jer, poslije „petorih očiju“ dolazi još devet zemalja, među kojima su Danska, Francuska, Holandija i Norveška... Njemačka je tek u sljedećem krugu, zajedno sa Španijom i Italijom.

Dokumenti Edvarda Snoudena su bili dovoljni da Berlin to shvati, ali njemački političari su i pored toga prilikom posjete Vašingtonu tražili donošenje sporazuma o zabrani međusobnog špijuniranja. Iako američka strana ničim nije nagovijestila da na bilo koji način razmatra zabranu špijuniranja.

Tek je ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer sahranio ovaj pojam i zamijenio ga novim: „kiber-dijalogom“. Prilikom svoje posjete Vašingtonu, on je rekao: „Džon Keri (američki ministar spoljnih poslova) mi nažalost nije gurnuo u džep gotov sporazum o zabrani međusobnog špijuniranja“, i dodao da umjesto toga dvije strane „žele da rade na kiber-dijalogu“.

Preporuka redakcije