1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

SAD pod hitno trebaju terapiju

Sada još i to. Nisu samo hiljade Nijemaca sistematski prisluškivani od strane američke tjane službe NSA, sada se prisluškuje i mobitel kancelarke Merkel. To ne ide, smatra Wolker Wagener.

Angela Merkel, školski primjer samokontrole i majstorica u tome da koristi izbalansirane riječi, sada očito vidi crveno pred očima. Psiholozi bi rekli da je pređen njen prag tolerancije. Njen izbor riječi to otkriva. "Potpuno neprihvatljivo" je prisluškivanje njenog mobitela, "ogromno narušavanje povjerenja" i to među bliskim prijateljima.

Ta ista Angela Merkel je prije nekoliko mjeseci detalje o američkoj praksi prisluškivanja demantirala upravo razdražujuće blago. Više od apela, odaslanih na adresu Washingtona, u kojima se moli za sveobuhvatno pojašnjenje se nije moglo čuti. U konačnici je cijela afera, koju je bivši uposlenik američke tajne službe Edward Snowden tako spektakularno otkrio, završila u svakodnevnim političkim poslovima.

Prekoračenje tabu zone

No njemačka kancelarka je sada bijesna. Moglo bi joj se podmetnuti da ima dvostruka mjerila - na jednoj strani prema anonimnoj masi hiljada njemačkih građana koji su žrtve prisluškivanja, na drugoj strani prema vlastitom mobitelu, sredstvu komunikacije njemačke kancelarke. Ne, ovdje je ipak riječ o prekoračenju dodatne tabu zone. Kao njemačka kancelarka Angela Merkel je kreatorica njemačke politike. Nju špijunirati je jednako jednom neprijateljskom aktu. Ipak ovdje nije riječ o neprijetelju, koji poseže za oružjem zvanim prisluškivanje, ovdje je riječ o prijatelju. I upravo to je posebno delikatno.

Deutsche Welle Volker Wagener Deutschland Chefredaktion REGIONEN

Volker Wagener

Špijunaža, vjerojatno druga po veličina "industrijska grana" na svijetu, bila je konstantni sastavni dio Hladnog rata. Očito je da zanat, koji se odvija u tajnosti, i sada bilježi svoj rast. Ono što se promijenilo je prepoznavanje pošiljatelja. Zašto su mi potrebni neprijatelji, kad mi ni prijatelji ne vjeruju? Niko se ne bi mogao ozbiljno naljutiti kada bi Moskva ili Peking pokušavali doći do naših političkih i ekonomskih planova. Mi čak prešučujući polazimo od toga da je to zapravo tako. No ponašanje Washingtona pogađa brojna njemačka pravila.

Kao prvo špijuniranje građana predstavlja čistu povredu pravne države. Upravo zbog toga jer smo građanska prava i zaštitu podataka definirali kao veoma visoke standarde i dali im uporište u zakonu nas ovo prisluškivanje toliko razbješnjuje. Kao drugo Njemačka pripada najbližim suradnicima SAD-a i mi kao takvi želimo i biti tretirani. I kao treće, naše simpatije prema Obami se tokom afere oko NSA-a mjesecima smanjuju. A sada još i to: ljubazni gospodin Obama dozvolio je kontrolu kancelarkine komunikacije preko mobitela.

NSA izgubila mjeru

Među prijateljima bi jedno takvo narušavanje povjerenja predstavljalo ili kraj prijateljstva - što bi u političkom smislu bilo besmislica - ili bi za posljedicu imalo oluju. Niko više od prijatelja nema pravo staviti na dnevni red teške teme i ako je neophodno izgovoriti delikatne prijedloge. U ovom slučaju to bi značilo dati savjet SAD da svoju paranoju, nastalu nakon terorističkih napada 11. septembra 2001, konačno počnu liječiti. To bi najbolje bilo učiniti transparentnim ponašanjem i povlačenjem kraka NSA hobotnice.

Ove vlasti su već dugo gurnule u sjenu ono što je istočnonjemačka komunistička državna sigurnost do 1989. godine prakticirala i dovela do apsurda. I to treba nešto da znači.

Autor: Volker Wagener

Odgoviorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić