1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

SAD ne mogu biti pošten posrednik u sukobu na Kavkazu

SAD su isuviše umiješane u vojnu i političku pomoć Gruziji. U nizu pregovaračkih inicijativa zbog rata na Kavkazu, Evropa ima šansu da pokaže svoju političku snagu i vještinu, smatra u svom komentaru Miodrag Šorić.

Gruzijski demonstranti protestuju u Rimu zbog intervencije ruske vojske

Gruzijski demonstranti protestuju u Rimu zbog intervencije ruske vojske

„Zemlja u takvom geopolitičkom položaju, sa takvom etničkom raznovrsnošću iziskivala je i još uvek zahtijeva veliku opreznost i osjećaj za vođenje politike od svojih političara“ govorio je u prvoj polovini 90-tih godina gruzijski predsjednik Eduard Ševardnadze. Njegovom nasljedniku Mihailu Sakašviliju nedostaje i jedno i drugo. Što je još gore - on traži sukob sa nadmoćnim susjedom, poseže za oružjem i bojažljivo poziva inostranstvo u pomoć, nakon što mu je Rusija, isto tako tenkovima i vojnicima, pokazala dokle može da ide.

Sakašvili se preračunao

Cio svijet se pita, zašto je Sakašvili baš sada otpočeo ovaj konflikt. Vjerovatno je namjeravao da SAD uzme za taoca. Amerika već godinama isporučuje oružje Gruziji, poslala je tamo na stotine vojnih savjetnika. Sakašvili se vjerovatno nadao da će moći da uvuče SAD u ovaj sukob, i da može da uplaši Moskvu, kako ona ne bi tražila direktno sukobljavanje sa Vašingtonom.

Ako je to bila računica gruzijskog predsjednika , onda se grdno preračunao i kavkaskom regionu priredio strašno krvoproliće. Na hiljade ljudi izgubilo je život. Više hiljada njih je u bjekstvu. Kad-tad Sakašvili će za to morati da odgovara.

Američka podrška malo vrijedi

Rusija će iskoristi priliku da pokaže cijelom svetu koliko je sada vrijedna podrška Amerike - ne baš mnogo. Za razliku od Sakašvilija američki predsjednik Džordž Buš dovoljno je razuman – zbog regionalnog konflikta on neće rizikovati rat sa nuklearnom silom, Rusijom. Bijela kuća zna da gledano na duži rok svaki rat koji duže traje doprinosi poskupljenju nafte i gasa. To je loše za američku konjukturu , ali i izvozniku sirove nafte Rusiji donosi nove milijarde dolara zarade. Politička elita u Vašingtonu je van sebe od bijesa.

Vašington ne može biti posrednik

U vojnom pogledu Gruzija je već izgubila ovaj rat. Malu pobjedu predstavljalo bi već stacioniranje ne-ruskih jedinica na granici sa Južnom Osetijom i Abhazijom, nakon uspostavljanja primirja. Bio bi to kompromis koji bi Rusija mogla da prihvati, pogotovo što bi tako bio očuvan njen uticaj na Kavkazu. Amerika je umiješana u ovaj sukob i zato ne može da nastupi kao posrednik.

Evropa ima šansu da spriječi eskalaciju sukoba

Sada je kucnuo čas Evrope. Francuski predsjednik Sarkozi se uključio u pregovore. Njemačka kancelarka Angela Merkel će krajem nedjelje da se sastane s ruskim predsjednikom Medvjedevom. Bilo bi dobro kada bi Francuska i Njemačka prilikom ovih razgovora ignorisale stavove Poljske i Baltičkih država. Te države prijete Rusiji i pri tome zaboravljaju svoje realne mogućnosti. Na taj način predstavljaju teret za jedinstven stav evropske politike. Jer kako je rekao bivši gruzijski predsjednik Ševarnadze: u ovom trenutku se traži opreznost i veliki senzibilitet za vođenje politike.