SAD neće sudjelovati u članstvu Vijeća UN za ljudska prava

Vlada u Vašingtonu prošlog mjeseca je glasala protiv kompromisnog prijedloga o osnivanju Vijeca jer, po njenom mišljenju, nije iskljuceno da bi clanicama mogle postati i one zemlje koje same krše ljudska prava. Generalni sekretar UN-a Kofi Anan je izrazio razocarenje ovom odlukom, a organizacija za zaštitu ljudskih prava Hjuman Rajst Voč, stav Vašingtona je nazvala djetinjastim.

Zatvor u vojnoj bazi Guantanamo, zlostavljanja u Abu Graibu, otmica Nijemca libanskog porijekla Kaleda el Masrija- tri su slučaja koja pokazuju da SAD nisu svijetao primjer za ostatak svijeta kada se radi o zaštiti ljudskih prava. Mada se vlada u Vašingtonu stalno prsi svetom misijom zaštite ljudskih prava. Kritika Vašingtona svakako je opravdana. Ali čitavu problematiku je potrebno posmatrati razumno, hladne glave.

Upravo je diskusija o novom Vijeću za ljudska prava UN-a, dobar primjer za to kako kritika americke vlade može ići u pogrešnom pravcu i na taj nacin skrenuti pažnju sa stvarnih problema. Cini se da je u meduvremenu zaboravljeno da su upravo SAD među najzaslužnijima za raspušatanje smiješnog diskusionog kluba u šta se pretvorila bivša Komisija za ljudska prava. Tačno je da je vlada u Vašingtonu osnivanje novog, manjeg i efikasnijeg tijela, više kočila nego podržavala, djelimično zbog bojazni da bi i sama mogla biti izložena kritici. Tačna je medutim i tvrdnja Vašingtona da okvirni uslovi novog Vijeća nisu mnogo bolji od onih stare komisije.

Bez obzira koliko se govorilo o naboljem mogućem kompromisu, konkretni detalji
razvodnjeni su u hodnicima zgrade UN-a. Primjer: novo tijelo neće, kao što je ranije
bilo predviđeno, stalno zasijedati. Osim toga, odbačena je i ideja o efikasno-djelujućem tijelu sa svega trideset članica: sa sada dogovornih 47 država, Vijeće će biti samo za šest clanica biti manje od predhodne komisije, a i to po strogim pravilima regionalnog ključa- 13 sjedišta za africke države, 13 za azijske, 8 za čitavu Ameriku itd. Mnogima je ta proporcionalnost bila važnija od uslova da samo države u kojima se na primjeran nacin štite ljudska prava, mogu biti članice. Uz to je i otežana procedura izbacivanja iz članstva onih zemalja kojima se predbacuje kršenje ljudskih prava.

SAD to nisu mogle spriječiti i zbog toga je konskekventno kada one sada odustaju od kandidature u takvom vijeću. Djetinjastim ovakvo se ponašanje nikako ne može označiti. Upravo suprotno. Na ponašanja Vašingtona je teško imati primjedbe: Vijeću za ljudska prava davati će se finansijska i moralna podrška, ali će se pri tome do daljeg opstati na distanci. Ovisno o razvoju situacije, možda će već sljedece godine SAD ipak podnijeti molbu za prijem u članstvo.