SAD Iran

Jedna ovakva ponuda je,ipak, zakasnila. SAD su bile spremne direktno pregovarati sa Iranom, pod uvjetom da ova zemlja odustane od ponovnog obogaćivanja urana. To je na iznenada sazvanoj Press konferenciji najavila američka ministrica inostranih poslova Condoleezza Rice, preuzimajući inicjativu

u okviru spora oko iranskog atomskog programa.

Sada od Teherana zavisi da li će adekvatno reagovati i čitav spor pomaknuti sa mertve tačke. Prve reakcije Teherana,

kako je ovo samo američki propagandni trik, ne treba uzeti ozbiljno. Za nadati se,naime, da to ne bi trebalo da bude i poslednja riječ Teherana. Jer, nakon 27 godina zahladjenja odnosa sa Iranom, Vašington je dao jasan znak, koji nikako ne paše u koncept dosadašnje politike Džordža Buša i njegovih neo-konzervativnih savjetnika. Ovaj koncept se,utisak je zasniva na tome da bi u Teheranu moralo doći do promjene režima. Otkrivanje godinama skrivanog iranskog Atomskog programa, samo je Bijeloj kući dobar razlog, da Iran izloži jakom političkom pritisku, ne isključujući ni vojne mjere.

To ustvari ne odgovara logici-kao u slučaju Sjeverne Koreje-da se sa režimom kojeg se želi oboriti-ne pregovara.

Istovremeno, u Evropi i odredjenim američkim političkim krugovima, vlada ubjedjenje da se dalja eskalacija sukoba može spriječiti, samo direktnim pregovorima izmedju SAD i Irana. Ali, i pokušaj da se sa Iranom razgovara oko situacije u Iraku, propao je zbog povlačenja Vašingtona.

Utoliko je i malo vjerovatno da bi SAD Teheranu stvarno mogle ponuditi pregovore oko Atomskog spora.

To da se Vašington ipak odlučio na takav korak, uzrokovano je propalim pokušajem, da se čitav slučaj prebaci na Vijeće sigurnosti UN, koje nije u stanju odvratiti Iran niti donijeti sankcije protiv njega.

Predsjednik Ahmedinedžad još podgrijava sukob, umjesto da ga smiruje. I kao u grčkoj tragediji, čini se da put vodi pravo u katastrofu, čak i kada niko od sudionika drame, ne može imati stvaran interes od toga.

Tako bi ova inicjativa Vašingtona mogla predstavljati izlaz i pogrešno bi od iranske strane bilo, da zahtijev za obustavom procesa obogaćivanja urana odbije, kao neprihvatljiv preduslov. U pregovorima sa Evropljanima, Teheran je na to već bio pristao. Tek kada su se oni pokazali kao neuspješni, Iran je nastavio sa obogaćivanjem urana.

Isto bi se moglo učiniti i sada, bez da se izgubi obraz.

Ukoliko do toga ,pak, ne dodje, Teheran preuzima punu odgovornost za odbacivanje prve ozbiljne mogućnosti,

da se pronadje miroljubivo rješenje konflikta.

Peter Philipp - komentar