1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Sa zvijezdama na Trebeviću

Muhamed Muminović je sa desetak godina napravio prvi teleskop od kartona i sočiva za naočale i počeo da otkriva svoju stazu prema zvijezdama. Bio je prvi profesionalni astronom u BiH i jedan među prvima u bivšoj državi.

Drvo u noći i zvjezdano nebo

Oduvijek je čovjek bio fasciniran zvijezdama i svemirom

Muhamed Muminović, predsjednik Astronomskog društva u Sarajevu

Muhamed Muminović, predsjednik Astronomskog društva u Sarajevu

Muhamed Muminović, pokušava da bh. astronomiju vrati na puteve stare slave, sa sviješću da su današnja astronomija, a posebno astrofizika, na prednjem frontu moderne nauke. „Astronomska otkrića danas bitno utiču na cjelokupnu ljudsku civilizaciju,“ reći će na početku našeg razgovora.

A sve je počelo još daleke 1963. godine u koju sežu, osnivanje Astronomskog društva u Sarajevu i tehničko opremanje opservatorije na Trebeviću, na 1003 metra nadmorske visine, poznatije kao Čolina kapa. „Stara austrougarska tvrđava, kakvih ima mnogo oko Sarajeva, nama je bila idealna, između ostalog i zato što su dijelovi neba, istok-zapad i sjever-jug bili bez ijednog svjetla što je nama kod posmatranja neba bilo izuzetno važno. Na nivou tadašnjih mogućnosti, mi smo od te tvrđave, neke tamo 1972. završili prvu fazu opservatorije na Trebeviću. Objekat je imao dvije kupole i za to doba, dosta jake teleskope i astrograf,“ kaže Muhamed Muminović.

Generacija entuzijasta

Kompleks opservatorije na Trebeviću

Kompleks opservatorije na Trebeviću

Pod kupolama su bili smješteni veliki 620-milimetarski cassegrainov reflektor, zatim manji 400-milimetarski reflektor takođe cassegrain, te dvostruki astrograf opremljen kamerama 83/375 koje su bile namijenjene za snimanje širokog područja neba. „To je u to vrijeme bila naučna fantastika. Snimali smo na staklene ploče različita područja neba i sav naš rad odvijao se tu u opservatoriji. U teleskop smo uselili i počeli s njim raditi negdje krajem 1978. početkom 1979. godine, a pred Olimpijadu u Sarajevu, završen je kompletan objekat,“ kaže Muminović.

Kad kaže 'mi' Muminović misli na jednu generaciju mladih astronoma, sa snažnim motivom za znanjem i gotovo dječačkom zagledanošću u nebo, čiji je on bio lider i pri tome najstariji član Astronomskog društva. „Kad sam ja započinjao bilo mi je osamnaest godina, a ako sam bio najstariji, možete onda zamisliti koliko su 'stari' oni bili,“ kaže poznati bh. astronom. Muminović je posebno ponosan na period koji seže u 1972. godinu, kada su mladi astronomi počeli da snimaju „Sarajevski atlas neba“ na oko 800 foto ploča s Kodakovom emulzijom, u crvenom i plavom dijelu spektra. U vrijeme kada nije bilo CCD senzora ni memorijskih kartica, bio je to pravi podvig.

Muhamed Muminović u oštećenoj opservatoriji

U ratu opservatorija je bila gotovo potpuno uništena

Rat uništio nebo

Ali posljednji rat na ovim prostorima, izbrisao je sve. Staklene ploče su nestale, objekat je kompletno opljačkan, a zatim i uništen granatiranjem. Muhamed Muminović je, apelujući preko medija, pokušavao da dobije informaciju o tome gdje su nestale ploče sa snimcima sarajevskog neba, jer u Čolinoj kapi nisu pronađeni djelići stakla, da bi se povjerovalo kako su uništene prilikom ratnih djejstava.

Uprkos obeshrabrujućoj slici resursa, mladi sarajevski astronomi kreću ispočetka, a prva na redu je obnova opservatorije. „Novisno kojim će tempom ići obnova, lično imam želju da poguram ove mlade, a da se ja malo sklonim. Jednom sam prošao istim putem i pravio sam greške koje ne bih sad napravio. Te greške su bile, skoro pa prirodne, jer mi u bivšoj državi nismo poznavali nikoga koga bismo mogli pitati kako se pravi opservatorija. Nije bilo interneta, kontakti sa inostranstvom bili su slabi. Htio bih da se neke stvari ubrzaju i da se što prije počne operativno raditi, a radiće se u malim fazama, tako da čim se završi jedna faza, ona odmah može početi da funkcionira,“ kaže Muminović.

Pogled na Sarajevo sa opservatorije na Trebeviću

Pogled na Sarajevo sa opservatorije na Trebeviću

Ima li života u svemiru?

To je i doprinos astronomskog društva „Orion“ iz Sarajeva, 2009-oj, Međunarodnoj astronomskoj godini, proglašenoj Rezolucijom Generalne skupštine UN-a (International Year of Astronomy – IYA 2009). Glavni koordinatori ovog globalnog projekta su Internacionalna astronomska unija (IAU) i UNESCO. „Išlo se na datum. Dakle, prijedlog je došao od Italije, još prije nekoliko godina, zato što je 1609. godine, Galilej prvi put pogledao nebo kroz teleskop koji je on konstruisao. Otkriće teleskopa otvorilo je potpuno nove vidike i cijeli mozaik dotadašnje slike svijeta se srušio. Bio sam nedavno u Parizu, kada je u palati UNESCO-a promovirana Međunarodna astronomska godina 2009. To je u pravom smislu bio planetarni događaj,“ kaže Muminović.

Ideja te cijele godine astronomije je da se atronomija približi običnim ljudima i da oni shvate važnost astronomskih istraživanja. Astronomija dodiruje najdublja filozofska pitanja sa kojima se suočava ljudska rasa, kao što je ono – odakle dolazimo? Gdje ćemo završiti? Kako je nastao život? Ima li života igdje u svemiru? Atraktivne slike kosmosa mogu potaći širu javnost na razmišljanja o nauci i onome što stoji iza nje. Zato ne čudi da Međunarodna godina astronomije ima slogan „Svemir: na vama je da ga otkrijete!“

Tvrđava u kojoj je bila opservatorija

Tvrđava u kojoj je bila opservatorija

Svemir povezuje ljude na zemlji

„Od svake države očekuje se da se prema svojim mogućnostima uključi u obilježavanje Astronomske godine. Mi smo dobili jedan DVD na kojem je radila, između ostalog, i NASA, preveli smo ga i namjeravamo da ga podijelimo školama u BiH. Hiljadu škola će moći da koristi u nastavnom procesu film koji govori o najnovijim astronomskim iskustvima i saznanjima naše civilizacije.

Drugi projekat je '1000 Galileoskopa za 1000 škola u BiH.' Riječ je o malom, jeftinom teleskopu koji će se moći dobiti po cijeni od oko 20 KM. Teleskop je promoviran nedavno u Parizu, vidio sam ga i pogledao kroz njega. Ima objektiv od 5 cm i uvećava negdje do 50 puta, što je sasvim solidno,“ kaže Muhamed Muminović,

Austrougarska trvđava u kojoj je bila opservatorija

Austrougarska trvđava u kojoj je bila opservatorija

a na pitanje šta kao čovjek koji već 50 godina odgoneta svekolike tajne svemira, misli o tome da možda, nismo sami u kosmosu, odgovara: „Imao sam nekoliko faza vjerovanja i nevjerovanja.

Posljednja istraživanja sredinom prošle decenije, u svemiru su otkrila prve vansolarne planete. Možda je pitanje možemo li govoriti o životu kao takvom, ili o inteligentnom životu, jer ni ovaj naš, pokazalo se, nije naročito inteligentan. Života, u onoj formi kao kad bi zamislili Zemlju bez ljudi, vjerovatno ima. Ovo je razmišljanje na nivou analogije, ali čim imate druge planete u tako enormnom broju, što je već dokazano, život je moguć. Ideja da smo sami je baš malo zastrašujuća.“