Bum i kugla za rušenje

Svojevremeno je kancelar Helmut Kohl obećao cvijetne vrtove na istoku Njemačke poslije ujedinjenja. Danas ih zaista i ima – oko Berlina, Dresdena, Leipziga, Erfurta. U ostalim dijelovima cvjeta korov na ruševinama zagrađenih ulaza i u praznim prozorskim okvirima. Na istoku Njemačke prazno je milion 300 hiljada stanova. Do 2010. biće ih srušeno 350 hiljada. Projekat se zove „Program preuređenja gradova – istok“ i u njihovom smanjivanju vidi se šansa.

„Na istoku Njemačke ima relativnih dobitnika i relativnih gubitnika“, kaže Philipp Oswalt, šef međunarodnog projekta „Smanjivanje gradova“. Arhitekte, etnolozi, geografi i umjetnici posmatrali su širom svijeta proces smanjivanja gradova. Gradovi dobitnici, kao što su Leipzig ili Erfurt, uspjeli su zaustaviti proces smanjivanja. U Potsdamu, nedaleko od Berlina, najamnine za stanove su među najvišim u Njemačkoj. U Görlitz, saniran iz temelja, doseljavaju se penzioneri iz zapadnog dijela zemlje.

Svjetionici i tama

Ali, pored tih svjetionika na istoku Njemačke mnogo je i tame. Privredne i socijalne posljedice ujedinjenja najbolje se vide iz demografskih podataka. Procjenjuje se da bi se do 2050. godine broj stanovnika istočnog dijela zemlje mogao prepoloviti. Od deset područja u Evropi koja najbrže gube stanovništvo, tri su na istoku Njemačke – savezne zemlje Saksonija-Anhalt, Tiringija i grad Chemnitz. Istraživači iz berlinskog Instituta za demografiju i razvoj razloge vide u postsocijalističkoj deindustrijalizaciji povezanoj sa perifernim položajem. Ti dijelovi Njemačke daleko su od srednjoevropskih regiona ubrzanog rasta, daleko od metropola, njihova budućnost je neizvjesna. Stanovništvo gube prije svega industrijski gradovi srednje veličine. Jedan od primjera je Eisenhüttenstadt, nekadašnji Stalinstadt – naselje niklo oko velike čeličane. Od 1990. godine broj stanovnika u gradu pao je sa pedesetak hiljada na 33 hiljade.

Za pretežno poljoprivredne regione daleko od gradskih centara, kao što su Prignitz, Uckermark ili Lausitz jedva da ima nade. Berlinski institut predlaže koncentraciju na zajednice koje imaju izgleda da prežive. Mnoga sela i gradići dugoročno teško da će opstati, jer su troškovi infrastrukture jednostavno previsoki, ukoliko tamo živi samo mali broj ljudi. U Saksoniji su, na primjer, utvrdili da bi zbog smanjene potrošnje vode morali smanjiti promjer cijevi u vodovodnoj mreži. Ovako, pošto je mala potrošnja, voda teče sve sporije i zbog toga se stvaraju naslage i razmnožavaju bakterije.

Od ujedinjenja, nove savezne zemlje na istoku, u potrazi za poslom, napustilo je milion ljudi. Saksonija svake godine gubi 20 hiljada stanovnika – cijeli jedan mali grad. Radovi Centra za socijalna istraživanja iz Hallea pokazali su da odlaze najfleksibilniji i bolje obrazovani i, prije svega, mlade žene. Broj maturantkinja na istoku Njemačke je dvostruko veći od broja maturanata i one drugdje lakše dobijaju posao, a kod kuće im je sve teže da nađu partnera istog obrazovnog nivoa.

U nekim okruzima na istoku još je samo 80 žena na 100 mladih muškaraca. Do 2030. prepolovit će se broj potencijalnih majki. Zato je sve manje djece i već danas je prirodni priraštaj na istoku Njemačke najniži u Evropi. Kako je sve manje stanovnika, zatvaraju se škole i prodavnice, kuće i stanovi ostaju prazni i propadaju i sve više se povećava jaz između uspješnih regiona i krajeva koji ostaju pusti.

Međutim, na istoku se ne predaju. U mnogim gradovima okrenuli su se novim vidovima energije i tehnologijama koje su povezane sa zaštitom životne sredine. Philipp Oswalt smatra da i smanjivanje može predstavljati šansu. Uostalom, i na zapadu Njemačke opada broj stanovnika. Istok Njemačke samo pokazuje šta na zapadu predstoji sjeveru Hesena ili Bavarske.