1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ruskoj naftnoj branši predstoji velika kriza

Državne kase u Kremlju su pune, da ne mogu biti punije. Naftni koncerni plivaju u novcu, njihovi vlasnici su milioneri, neki od njih milijarderi. Nakon Saudijske Arabije Rusija je najveći izvosnik nafte na svijetu. Ali naftni bum mogao bi stati a ruski magnati dobiti velike probleme, kaže se u studiji Alfa banke. Izvještava Korst Klaeuser.

default

Vijest da bi naftni bum u Rusiji mogao stati, odjeknula je poput bombe. Ali pozivi za osvještenjem ruske Alfa banke, koja je i sama u vlasništvu bogatih naftnih magnata su ozbiljni i osnovani. Ruska naftna oligarhija mogla bi narednih godina umjesto dobiti računati sa gubicima koji bi mogli iznositi izmedju 25 i 50%. Prva posljedica bi bio pad vrijednosti akcija naftnih koncerna kao što su Lukoil, Rosneft, Sibneft, TBK.BP i drugih, što bi dovelo do masovne prodaje akcija.

To bi u razmaženoj ruskoj naftnoj branši bila novina. Za ruske naftne magnate nijedan horizont nije bio dalek, nijedna zacrtana dobit neostvariva, nijedan mercedes preskup. No, precizniji pogled u budućnost pokazuje strukturne slabosti naftnog biznisa. Eksploatacija nafte uskoro bi mogla postati neprofitabilna. Ona zahtijeva velika investiciona ulaganja, rastu troškovi operativnog poslovanja a došlo je i do potpuno neadekvatnog oporezivanja ove industrijske branše.

Godišnji privredni rast u naftnom sektoru je sa 8,5% od 2000-te do 2004-te godine opao na 2 procenta tokom proteklih par godina. Sada se eksploatiraju naftna polja, koja su otvorena za vrijeme Sovjetskog Saveza i koja se moraju modernizirati. Novi izvori nafte se ne otvaraju jer se ne smatraju rentabilnim. 45 novih izvorišta su nakon analize proglašena neadekvatnim. Samo one firme, koje posjeduju rafinerije i mrežu velikih benzinskih pumpi mogu trenutno računati sa dobicima.

Ruska država uz oporezuje naftne kompanije po motu, nafta se dobija jeftino, a prodaje skupo. To je velika greška, jer visokim poreskim stopama na naftu, ne mogu se prikupiti neophodne investicije za moderniziranje postojećih i otvaranje novih naftnih polja. To bi bilo rentabilno samo kada bi cijena nafte na svjetskom tržištu dostigla rekordnih 100 dolara po barelu. A to je ono, što potrošači nikako ne žele. Dakle, ruskoj naftnoj industriji, kao nosećoj poluzi privrednog rasta u Rusiji i punjenja državnih kasa, predstoji velika kriza.