Ruski doseljenici u Izraelu

U jerusalimskom novom naselju Har Homa već nekoliko godina stanuje porodica Barasch u jednom četvorosobnom stanu. Marianna Alex su doselili 1993 iz Kishinewa. Zašto su došli u Izrael? Alex odgovora kratko i jasno: « Zato što je naše mjesto ovdje. Za Jevreje je ova zemlja najsigurnija» . "Aliyah", ili iseljenje u Izrael je pisano pravo svakog Jevreja na svijetu. Od početka devedesetih godina, to su pravo iskoristili uglavnom ljudi iz država bivšeg Sovjetskog saveza, odakle potiče skoro petina cjelokupnog stanovništa Izraela.

Nisu se ispunile sve nade koje su imali Baraschi, kaže Alex. Tako na primjer on nije mogao naći posao u struci mašinskog inženjera. Danas radi u jednoj velikoj firmi. Njegova žena je dobila visoku poziciju u jednoj banci. Ali, i za Marianu nije bilo lako prilagodjavanje novoj sredini. Dugo se osjećala kao stranac, baš kao i ranije u Kišnjevu: « Tako kao što sam se tamo osjećala omalovaženo i usamljeno, i kao što su mislili da mogu raditi što god hoće sa mnom, tako je bilo i ovdje, kada sam dobila radno mjestu gdje su radili samo Izraelci, ja kao nova doseljenica opet sam se osjećala omalovaženo».

Ali, to je već sve prošlost. Danas je njima Izrael domovina, osjećaju se Izraelcima, kaže Mariana. To odgovara klasičnoj predstvai cionista o zajedničkom izarelskom identitetu, naime, da jevrejski doseljenici po dolasku ostavljaju za sobom kompletnu prošlost. Ali, nije baš potpuno tako kod imigranata iz Sovjetskog saveza:

«Marijanine omiljene glumce su i dalje Ruskinje, ako čita romane, onda isključivo ruske autore. Tako se drže mnogi doseljenici iz Sovjetskog saveza, i drugačije od ostalih žele zadržati svoje navike, kaže sociolog Eliezer Ben Rafael:

« Mnogi Rusi danas još uvijek jasno definiraju svoj osjećaj pripadnosti jednoj važnoj internacionalnoj kulturi, i da govore jedan važan jezik. I oni dolaze sa veoma slabim znanjem o Judaizmu, nakon tri-četiri generacije provedene u marksističko-lenjinističkom društvu, koje je ga je odbacivalo ».

Marianna i Alex žele zadržati tradiciju, ali ne i biti dogmatični pri tome. Kao uostalom i za mnoge doseljenike iz Sovjetskog saveza važi deviza: izraelski koliko je neophodno, ruski koliko je moguće.

Danas u Izraelu postoji više dnevnih listova na ruskom jeziku, časopisa, magazina na desetine radiostanica i jedna televizijski kanal. Informiraju se prije svega o staroj domovini, i stanju Rusa u Izraelu.

Postoje mnoge prodavnice hrane sa ruskim specijalitetima, a posebno je veliki izbor različitih vrsta vodke. Ali, ne treba pomisliti da su doseljenici ravnodušni prema Izraelu, kaže Eliezer Ben Rafael:

« Dolaksom u Izrael oni su svoju pripadnost Judaizmu procijenili vlastitim osjećanjem. Konačno je za njih raligija ispunjena supstancom. I ono, što je generacijama bilo njihov etnički identitet , sada je postalo njihov nacionalni identitet. Dakle, postoji prilično jaka identifikacija sa Izraelom».

A, često je tu i isključivost u političkom opredjeljenju. Mnogi ruski imigranti glasaju za «Beitenu Israel», partiju doseljenika Avigdora Liebermanna, koji se smatra ekstremnim desničarem i propagira oštriji kurs prema Arapima. Mnogi se svjesno naseljavaju u sporna naselja ,poput Har Homa, smještena u palestinskim oblastima, koje su od 1967. pod izraelskom kontrolom. Ali, tamo su cijene stanova povoljne, kaže Marianna Baratsch.

Ruski mentalitet nije prisutan samo u političkom spektru. Ruski glumci osnovali su vlastiti teatar u Izraelu, ruski muzičari dominiraju u izraelskom orkestru.

Medjutim, djeca doseljenika sve više se asimiliraju u izraelsko društvo. Sedmogodišnja Rimona Bartsch skoro uopše ne zna ruski: « Ne znam čitati ruski. Samo nešto malo, neke riječi, ali ne mogu čitati knjigu, neki članak ili novine».

Rimona se potpuno osjeća kao Izraelka, i već se raduje vojnoj službi nakon škole. Roditelji pozdravljaju asimilaciju djece, kojoj žele ono što je u Izraelu posebno potrebno: život u miru. Otac Alex:

« Moramo konačno pronaći mir i zaključiti sporazum sa našim susjedima, da u dogledno vrijeme nastupi mir. To je naš veliki san».