Rumunski Romi čeznu za Francuskom

I Nikolae Paraipan je do jula živio na sjeveru Francuske, u dvije prikolice – sve dok on i njegova porodica nisu bili protjerani.

„Došli su u naš kamp i nismo imali vremena ni da se spakujemo. Odveli su nas do aerodroma. Platili su nam karte i rekli nam da naredne tri godine ne smijemo da uđemo u Francusku.“

„Tri-četiri godine u Francuskoj, dok ne skupim pare“

Porodica nije htjela da se vrati tako brzo, mada im ni u Francuskoj nisu cvjetale ruže. Živjelo se od skupljanja starog metala i od prosjačenja.

„Francuzi stvarno imaju dobru dušu. Ovdje u Rumuniji nema ništa za nas. Ovdje nemamo šta da jedemo. Francuzi su dobri ljudi, davali su nam pare, ali ovdje…“

Zvanično je Francuska za njih zabranjena zona, to su im pismeno stavile do znanja i rumunske vlasti koje sarađuju sa Francuskom. Međutim, te zabrane ih neće natjerati da odustanu. I prije tri godine su bili protjerani iz Francuske i opet se vratili.

„Moj plan je bio da u Francuskoj ostanem 3-4 godine kako bih skupio dovoljno novca za kuću, ovdje u Rumuniji. Nama treba velika kuća jer nam je porodica velika, ima nas 18 sa djecom.“

„Kako da živim ovdje?“

U komšiluku ima dosta onih koji su taj san već ostvarili. I sada se gradi: vlasnici su još u Francuskoj i šalju pare. Drugi Romi im rade na građevini i tako zarađuju. To je jedini posao do kojeg mogu da dođu. Od 7000 Roma samo njih 50 ima posao.

„I mi smo već odlazili iz Rumunije jer ovdje ne možemo normalno da živimo. Ja imam 24 godine i troje djece. Kako mogu da živim ovdje sa njima?“

Zbog toga, mnogi polažu nade u samo jedan put – onaj koji vodi ka zapadnoj Evropi, bez obzira koliko taj put bio pun zabrana.

Autorke: Uta Bolov / Dijana Roščić

Odgovorni urednik: A. Slanjankić