Ruanda: sa politikom tri djeteta protiv siromaštva

Ruanda je zemlja u srcu Afrike sa 11 miliona stanovnika. Jedna je od najmanjih i najgušće naseljenih zemalja na kontinentu. Na jednom kvadratnom kilometru živi više od 400 ljudi, od kojih većina u ekstremnom siromaštvu. Zbog genocida 1994. godine Ruanda je potonula još dublje u ekonomsku bijedu. Ova zemlja je od tada napravila dosta pozitivnih pomaka, ali brzi rast stanovništva i loša zdravstvena zaštita velika su prepreka za razvoj mnogih stanovnika Ruande.

Troje djece po porodici

Kako bi se borila protiv rastućeg siromaštva u zemlji, vlada želi da ograniči broj djece po porodici na troje djece. Prijedlog zakona je pripremljen još 2007. godine, ali do danas nije sproveden. Još uvijek je ograničavanje broja djece na troje samo preporuka države građanima. Ministarstvo zdravlja često sprovodi kampanje sa ciljem informisanja građana o novoj politici i one su u proteklih pet godina imale pozitivne efekte. “Ljudi sve više preduzimaju mjere u vezi sa planiranjem porodice i u budućnosti očekujemo daljnje uspjehe u razvijanju naše strategije,“ kaže Artur Asimve iz ruandskog Ministarstva zdravlja. On navodi rezultate nedavnog nacionalnog demografskog i zdravstvenog istraživanja prema kojima je jedna ruandska majka 2005. godine rađala u prosjeku 6,5 djece, dok je 2010. godine ta brojka bila 4,6 djece.

Vlada je u svako selo u zemlji poslala po dva obučena zdravstvena stručnjaka koji su edukovali građane o prirodnim i modernim metodama kontracepcije. U nekim područjima sve se više podiže svijest o mogućnosti sterilizacije muškaraca. “Morao sam se odlučiti za sterilizaciju. Već mi je teško da prehranim svoju djecu. Zašto bih ih donosio više na svijet?“, kaže Uvimana Gadi, nezaposleni otac šestero djece.

Žrtve genocida žele veće porodice

Ipak, postoji strah da bi politika tri djeteta mogla biti narušena. Strahote prošlosti su još uvijek duboko i čvrsto usađene u svijesti mnogih. Oko 800.000 ljudi je ubijeno u genocidu prije 18 godina. Mnogi stanovnici Ruande zato smatraju da moraju da osnivaju velike porodice. Džojs Uvera i njen muž su ostali bez roditelja tokom genocida. Prevencija trudnoće za njih nije opcija: “Mi nemamo nikoga drugoga osim jedno drugo. Želimo da dobijemo što više djece kako bismo na neki način nadoknadili porodice koje smo izgubili“, objašnjava ona.

Iako politika tri djeteta još uvijek nije ozakonjena u Ruandi, prema riječima Ministarstva zdravlja situacija se već značajno promjenila. Nadaju se da će se ubrzani rast broja stanovnika usporiti još više. Tako bi Ruanda mogla postati uzor za druge siromašne i prenaseljene zemlje.

Autor: Sylivanus Karemera/Julia Hahn/ Staša Nikodinović

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina