1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Romi su sebi najveći problem“

2. novembar 2017

Romi sebe vide kao evropski narod, a ne daju nam da napredujemo. Mi ne tražimo socijalnu pomoć, mi tražimo ozbiljne državne mjere i ozbiljne praktične politike, kaže Osman Balić, predsjednik YUROM-a iz Niša.

https://p.dw.com/p/2mkZg
Osman Bali Yurom Roma Liga
Foto: DW/J. Dukic-Pejic

DW: Koji su danas najveći problemi Roma?

Osman Balić: Najveći problemi Roma su dva problema. Sami Romi su sebi najveći problem i nama neprijatelji ne trebaju, iako ih imamo. To je prva stvar. Druga stvar je taj narastajući neofašizam, koji je nekako našao utočište u istočnoj Evropi, pa i u zapadnoj. Dakle, to su dva kraja problema Roma. Između imate gomilu sitnih problema, ali oni su zanemarljivi u odnosu na ta dva problema.

Prvi problem, Romi su sami sebi najveći problem je taj što nije započet proces reformacije unutar romske zajednice, ni u prvoj dekadi, a sada smo već u drugoj dekadi Roma. Ni u Evropi, ni na Balkanu, ni u Srbiji. Dakle, taj romsko-romski dijalog je potreban, potrebno je da se Romi mijenjaju, da se ostavi taj lažni tradicionalizam, koji je i u osnovi lažan, i potrebno je da se okrenemo nekoj sopstvenoj kulturnoj politici koju još nismo definisali.

Što se tiče drugog problema, pitanje je da li evropski narod, te nove države koje se još uvijek stvaraju, te političke turbulencije koje su otvorene Bregzitom i za koje ne znamo kako će da se završe, da li rasturanjem EU, stvaranjem nekih novih asocijacija, nekom možda novom vjerskom homogenizacijom u Evropi – da li će se u tom turbulentom kontekstu imati snage da se vide potrebe 11 miliona Roma u Evropi. Romi sebe vide kao evropski narod, ali ne znam da li nas drugi vide kao evropski narod ili evropsku manjinu. Ipak, sigurno je da ćemo mi kao Romi imati problem da nastavimo svoj program emancipacije i reformacije u jednom neo neofašizmu. Nažalost, ta evropska ljevica je vrlo tanka, skoro da ne postoji i mi moramo da nađemo neke prijatelje koji će nas podržati u tim procesima. Mi sami to ne možemo jer nismo ni homogeni, niti dovoljno jaki, niti imamo epitete države niti imamo silu da nastavimo sa svojim razvojem.

DW: Šta je sve riješeno tokom dekade Roma, a šta je ostalo kao veliki zalogaj?

Što se tiče dekade Roma i evropske politike prema Romima, što su dvije politike koje se praktično sučeljavaju u jednu, a sublimirane su praktično u poglavlje 23, Akcioni plan za Rome, mogu da kažem da nam mnogo toga nedostaje. Nacionalistička zagađenost ovog prostora još uvijek stoji i taj etnocentrizam i ksenofobija, i ta opšta nesigurnost što se tiče tih etničkih odnosa. I svi ti rizici koji proizilaze iz toga još uvijek stoje iznad prostora cijelog Balkana.

Naš doprinos svjetskoj kulturi je nemjerljiv. Ne samo zbog pjesme i igre, već zbog tog života i kulture nenasilja. Mi svakog dana demonstriramo kulturu nenasilja, naročito od Drugog svjetskog rata kada smo pored Jevreja najviše stradali mi. Mi to nikada nismo htjeli da kapitalizujemo.

Možda sada želimo da to kapitalizujemo kroz tu solidarnost koju tražimo od ostatka Evrope, od drugih naroda. Dakle, da nam dozvole da se razvijamo, da budemo zaista narod u progresu, jer mi jesmo narod u progresu, mi smo najmlađa evropska nacija i najmlađi evropski narod. Mi smo narod u usponu, a ne daju nam da napredujemo.

Taj anticiganizam koji je sad termin u okviru Savjeta Evrope je zapravo jedan neracionalan odgovor na to evropsko buđenje Roma. Ta dekada Roma je proizvela anticiganizam. To neslaganje sa našim progresom je primjetno i u Srbiji, ne prihvataju se prijedlozi koji dolaze iz romskog nevladinog sektora, a mi smo romska elita, mi govorimo u ime naroda, svi ti planovi i strategije, sve što tražimo, to su politički zahtjevi, a ne socijalni. Mi ne tražimo socijalnu pomoć, mi tražimo ozbiljne državne mjere, ozbiljne praktične politike u svim zemljama.

Kako se Romi kotiraju kada je riječ o obrazovanju i pronalaženju posla?

Vrlo loše. Ne znate šta je starije i šta je potrebnije. Mi smo u okviru mjera Prve dekade Roma postigli fantastičan rezultat i mi u ovom trenutku imamo 3.000 studenata u Srbiji samo, i to je odlična stvar. Prije desetak godina romske studente ste mogli da izbrojite na prstima dvije ruke.

S druge strane, od svih njih, ili od 1.500 visokoobrazovanih Roma, nemate skoro nijednog svježe zaposlenog u državnoj administraciji. Ta činjenica govori zapravo o licemjernom stavu vlasti prema toj našoj lažnoj brizi prema obrazovanju Roma. Dakle, nikada nije bilo u pitanju obrazovanje, već jedan nacionalistički stav u kome se Romima, opet kažem, nije dozvoljavalo da napreduju. Jer šta je smetalo i Borisu Tadiću i Tomi Nikoliću da svečano svake godine zapošljavaju po 10, 15 visokoobrazovanih Roma. Ti ljudi su prinuđeni da na buvljacima prodaju gaće isto kao što su prodavali gaće i prije 20 godina. Da su ih zaposlili, to bi bio signal, ne samo Romima, da stimulišu svoju djecu da je vrijedno ulagati u obrazovanje. Da su to uradili, to bi bio signal i Romima, ali i većinskom stanovništvu da Rome treba uključivati u društvo. Ovako je poslata sasvim suprotna poruka.

Osman Bali Yurom Roma Liga
Osman BalićFoto: DW/J. Dukic-Pejic

Nekada je u sistemu Socijalističkog Saveza radnog naroda bilo zaposleno 1.400 Roma, samo u Savezu. To je primjer interkulturalizma, multikulturalizma, suživota i socijalne inkluzije.

A imate li podatke koliki je procenat Roma koji se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina, prošnjom na ulici, prodajom na pijaci i sličnim „tradicionalnim" poslovima?

Negdje oko 70 odsto romskih porodica živi od otpada, od sakupljanja otpada. U ostalih tridesetak posto, žive od drugih usluga koje pružaju. Ima ih i u poljoprivredi, kao nadničari, ili kao nadničari i građevinarstvu. Uglavnom, broj zaposlenih Roma je zanemarljivo mali. Mislimo da ipak imamo 90 odsto radno sposobnih Roma koji su nezaposleni, a najzdraviji dio, negde oko 200.000 Roma je van Srbije, u zemljama Evrope. Inače, u Srbiji imate oko 500.000 Roma, a ne 140.000, to su podaci međunarodnih organizacija, podaci UNICEFa po broju djece.

U Nišu se grade stanovi za najugroženije Rome. Ima li još takvih velikih projekata na teritoriji Srbije?

Za taj projekat je YUROM centar zajedno sa gradom obezbijedio novac, 1.250.000 evra preko Evropske Komisije i to je zaista jedan veliki i veoma značajan projekat. Evo, vama mogu da kažem da se sprema još jedan projekat koji će biti vrijedan 2 miliona evra. Biće izgrađene nove kuće za stanovnike naselja Crvena Zvijezda u Nišu na osnovu novog Zakona o stanovanju (u ovom naselju je prošle godine oko 80 romskih porodica bilo bez struje 5 mjeseci, i to u vrijeme zime zbog velikog duga za struju). Postoje, doduše manjeg obima, značajni projekti u još 6 gradova, manje su invazivni, nije preseljenje, već je infrastruktura u pitanju, kanalizaciona, vodovodna mreža itd. Pazite, i ta divlja gradnja kod Roma je rađena uz podršku države. Država im nije davala stanove, davala je onima koji su zaposleni, a onima koji nisu neka zidaju sami. I zato vi u Srbiji imate milion i 800 nelegalnih objekata. Od 600 naselja koliko ima u Srbiji, polovina su romska naselja.

Kako Vi komentarišete objavu Kancelarije za ljudska i manjinska prava da grad Niš prednjači u ostvarivanju prava manjina?

Ako Niš prednjači, to znači da je u drugim gradovima mnogo gora situacija. Mi smo zadnjih godina preduzeli niz praktičnih koraka. Možda se to ne sviđa javnosti, ali vi imate sada Savjet za međunacionalne odnose u kome sam i ja sam. To je na početku, a vidjećemo kako će da se realizuje kroz budžet za 2018. godinu. Drugo, imate ovaj projekat kao dio praktične politike sa gradnjom stanova u koji je grad duboko zagazio i dobro se zamjerio lokalnim šovinistima. Imamo gradski Savjet za ljudska i manjinska prava. Zatim, sam grad je sada na ispitu jer ljudi iz Vlade žele da riješe problem naselja Crvene Zvijezde i ako hoćete malo s druge strane, ako pomjerite rakus gledanja, vi ipak imate spomenik Šabanu Bajramoviću, vi ipak imate Bulevar Šabana Bajramovića. I ipak imate jednu u priličnoj mjeri frendli sredinu za život. Ne mogu da kažem da su Nišlije nacionalisti, a i zločini iz mržnje prema Romima zadnjih godina su u padu. E sad, mislim da su i sami Romi prilično isfrustrirani, i da puno očekuju od države, a da malo čine sami.

Zbog čega ste odbili da budete član Nacionalnog Savjeta Roma?

Tada kada se taj Zakon o nacionalnim savjetima i nacionalnim manjinama stvarao, ja sam bio savjetnik Ministarstva za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore, i bio i potpredsjednik gradske vlade i s obzirom da sam učestovao u stvaranju tog zakona, za šta se kajem, jer očigledno to nije dobar zakon, nekako mi onda tadašnje prilike u romskoj zajednici nisu dozvoljavale da baš u svakoj čorbi budem mirođija. I tada sam izbjegavao kao što i sada izbjegavam da budem baš svuda.

Međutim, što se tiče Nacionalnog Savjeta Roma, to je jedan od problema unutar romske zajednice, to je jedna potpuno ispolitizovana organizacija koja ne zastupa i ne promoviše principe kulturne autonomije. To je postalo jedno parapolitičko tijelo koje se finansira iz države i svih ovih 14 godina koliko postoji ono je nakazno tijelo koje služi svim strankama na vlasti, i u tom smislu uopšte ne služi romskom narodu, već prave štetu. I rezultat toga je da mi evo posle 14 godina nemamo ni jednu kulturnu instituciju, ni jedno kulturno-umjetničko društvo, ni jedan medij, ni jedan dobro ustanovljen praznik. Nije samo 8. april praznik, čak nije ni praznik, nego dan kada mi ukazujemo na loš položaj Roma. Nadam se samo da će sa novim Nacionalnim Savjetom možda nešto da se promijeni, mada nisam optimista. Ja im pomažem koliko mogu, ali ih i kritikujem koliko mogu.

Ima li po Vašem mišljenju volje i snage i od strane vlasti, i od strane romskog naroda za veće promjene u korist Roma?

Ja moram da budem iskren, kod mene je taj optimizam sve manji. Možda će doći novi ljudi da pokrenu nužne procese, jer nekako mene lično je to dosta iscrpilo, izmorilo i ispraznilo. Nisam optimista, ali sva sreća da smo mi zadnjih desetak godina napravili tih 3.000 studenata. Među njima će se sigurno naći 300 novih optimista, entuzijasta i boraca za prava Roma. Ti procesi traju i u drugim evropskim zemljama i bez obzira na moj lični stav, mi smo ipak narod u usponu. Mi dole više ne možemo, možemo samo naprijed. Ali, bilo bi dobro da na progresu radimo sa drugima, nije dobro da radimo sami, jer onda možemo da postanemo Romi nacionalisti, a to ipak Romima nije svojstveno.

* Inženjer Osman Balić, 1957. je predsjednik izvršnog odbora YUROM Centra iz Niša i predsjednik Upravnog odbora Stalne Konferencije romskih udruženja građana – Lige Roma. Član je stručne grupe Koordinacionog tijela za praćenje i sprovođene Strategije za socijalnu inkluziju Roma Vlade Srbije. Osnivač Republičkog sindikata sakupljača sekundarnih sirovina, 19 dobrovoljnih vatrogasnih društava u romskim naseljima. Jedan je od autora prijedloga Zakona o legalizaciji održivih romskih naselja u Srbiji. U periodu od 2000-2004, savjetnik u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.