1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Romi na Balkanu – siromašni ali ne i progonjeni

Romi sa Balkana su uglavnom siromašni ali im tamo ne prijeti opasnost od progona. Zato azil u Njemačkoj nije najbolje rješenje. Pravo na boravak iz humanitarnih razloga je mnogo bolja opcija, pišu njemački listovi.

List Frankfurter Rundschau u svom online izdanju piše o sve većem broju Roma koji u Njemačku dolaze iz balkanskih zemalja:

„Skoro 12.000 građana Srbije je u ovoj godini podnijelo zahtjev za azil u Njemačkoj, što je gotovo isti broj zahtjeva, koji su došli iz Sirije. Tome broju se mora pripisati i 4.200 tražilaca azila iz Makedonije i Bosne i Hercegovine. Većina njih su Romi – ili se bar tako izjašnjavaju, kada budu pitani. Romi u istočnoj Evropi su toliko diskriminirani da to liči na proganjanje, kažu organizacije za pomoć izbjeglicama i pokušavaju opravdati zahtjeve za azil. Neke njemačke savezne zemlje prihvataju tu argumentaciju. Njemački ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière nasuprot tome želi proglasiti Srbiju, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu takozvanim sigurnim zemljama. Ko je u pravu?

Roma auf dem Balkan

Romi na Balkanu žive u velikom siromaštvu..

Ko je jednom vidio kako moraju živjeti Romi na Balkanu, ne želi ih poslati natrag. Oni u Beogradu su sebi sagradili male kolibe od lima ili kartona. Kada pada kiša, voda curi, a blato pada na madrace koje su pronašli na smetljištu.

Ovdje niko nema radno mjesto. Mnogi rade ilegalno, a većina preživljava skupljajući flaše i otpad ili od prosjačenja.

U jednom predgrađu Skoplja, u kojem živi 50.000 stanovnika, djeca odrastaju u skrovištima bez prozora u kojima su u zimskim mjesecima izložena hladnoći. Spavaju u otrcanoj odjeći koju su njihovi roditelji od nekoga dobili ili negdje pronašli.

U Mađarskoj policija odvraća pogled

Ali, da li su ovi ljudi progonjeni? Ako su negdje u regionu Romi izloženi etničkom progonu, onda je to u Mađarskoj, članici Evropske unije (EU) u kojoj desnoekstremne grupe huškaju javnost na ‘lov na Rome‘ i gdje policija odvraća pogled. U principu se međutim u zemljama članicama EU ne prihvataju zahtjevi za azil iz neke druge članice Evropske unije.

Romamorde in Ungarn

..u Mađarskoj su izloženi teroru desničarskih grupa

Čak i diskriminacija na etničkoj osnovi je u Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini daleko od one koju moraju trpjeti Romi u Mađarskoj,Češkoj ili Francuskoj.

U Bosni i Hercegovini je politička sitiuacija u odnosu na druge zemlje teža. Male romske zajednice se često nalazi u unakrsnoj vatri izemeđu dvije suprotstavljene etničke skupine, tako da često izgube projekte koji bi im omogućili izgradnju infrastrukture. Prema Dejtonskom sporazumu iz 1995. predsjednik BiH može postati samo neko ko je Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Rom dakle ne može.

Većina azilanata koji dolaze iz Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine žele provesti zimu na suhom. Dolaze u Njemačku sa cijelim porodicama, mnogo djece, ponekad sa bakama, djedovima, prabakama i pradjedovima. Mnogi od njih su bolesni. Ako ovdje ne dobiju azil, oni će pronaći put u neku bogatiju zemlju. Humanitarno pravo na boravak za njih je kao stvoreno.

Najslabija karika u lancu

Novi turski premijer Ahmet Davutoglu je formalno na ovoj poziciji od kraja augusta. Vrijeme će pokazati koliko neprimjetno će bivši ministar vanjskih poslova u svakodnevnoj politici provoditi volju novog predsjednika država Redžepa Tayipa Erdogana, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung:

„Lista zadataka koje je Edogan ostavio svom dvostrukom nasljedniku na funkcijama premijera i predsjednika Stranke za pravdu i razvoj (AKP) je duga i zahtjevna.

Na unutrašnjopolitičkom planu Davutoglu bi u narednim mjesecima trebao nastaviti borbu protiv pokreta islamskog propovjednika Fatullaha Gülena, koji živi u ekzilu u SAD i koji je nekada sarađivao sa AKP-om. Nakon što je 2002. AKP preuzela vlast, pripadnici Gülenovog pokreta su zu podršku tadašnjem novom premijeru Erdoganu dobili fotelje u dobrom dijelu pravosudnog aparata. U međuvremenu se Erdogan distancirao od svojih nekadašnjih ‘saputnika‘ i borbu protiv njih označava kao ‘novi rat za nezavisnost.‘

Türkei Ministerpräsident: Ahmet Davutoglu

Ahmet Davutoglu

Erdogan od Davutoglua očekuje da se na parlamentarnim izborima 2015. pobrine da AKP dobije još veći broj glasova u odnosu na druge stranke i da dobije dvotrećinsku većinu u parlamentu. Time bi Erdoganova stranka mogla započeti reformu Turske u jednu predsjedničku republiku. S obzirom da Erdogan u predizbornu kampanju ne može ući kao kandidat AKP- bar ako se misli pridržavati prava i zakona – Davutoglu bi najvjerovatnije kao glavni kandidat trebao pokrenuti mase da stanu iza stranke.

Davutoglua najteži zadatak čeka međutim na njegovom starom polju – u vanjskoj politici. Nato savez očekuje od svoje jedine članice sa većinskim muslimanskim stanovništvom da preuzeme aktivniju ulogu u borbi protiv „Islamske države. To je američki predsjednik Barack Obama Erdoganu još jednom jasno stavio do znanja prošle sedmice na samitu. Isto to je neposredno poslije samita učinio i američki ministar odbrane Chuck Hagel tokom posjete Turskoj. Od Turske se očekuje da svoje granice strožije kontrolira i da islamističkim borcima svoj teritorij više ne stavlja na raspolaganje kao utočište za njihove ranjenike, što je bar djelimično, ranije bio slučaj.

Turska je u ovoj borbi međutim i iz jednog drugog razloga u nezgodnoj situaciji. Ne zbog toga što je jedno vrijeme u Siriji podržavala islamističke borce u borbi protiv Asada, već zbog toga što je „Islamska država“ krajem juna zarobila desetine (riječ je o 49) turskih državljana u Mosulu. To Tursku, koja želi spasiti svoje državljane, čini najslabijom karikom u lancu koji Obama želi upotrijebiti protiv terorističke grupe“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.