Romi 1.000 godina evropski građani drugog reda

Neđo Osman, Rom iz Skoplja, je diplomirao glumu na novosadskoj Akademiji umjetnosti. Kao član Pralipea i Subotičkog pozorišta gostovao je na mnogim pozorišnim festivalima od Atine do Meksiko Sitija. Posljednjih dvadeset godina živi i radi u Kelnu. Iako je veoma uspješan u svojoj profesiji, sa predrasudama se i dalje bori.

“Mislio sam da ja moram promijeniti tu sliku, kako 'Ne-romi' misle da mi nemamo talenat za obrazovanje i školu. Sve sam napravio da promijenim tu sliku. Svejedno što nisam Rom koji prosi na ulici i što se krećem u intelektualnom krugu među umjetničkim svijetom, opet osjećam tu diskriminaciju”, kaže ovaj glumac.

“Ne možemo se promijeniti za 24 časa!”

Zbog svog izgleda, često u pozorištu dobija uloge razbojnika ili ubice. To je, kaže Neđo, prikriveni vid rasizma i diskriminacije, i mnogo je opasnije od javnih napada, progona i šikaniranja kojima su Romi izloženi širom Evrope. Većina romske populacije teško se privikava na uređene uslove života, i zato postoje opravdani razlozi, smatra Neđo.

“Mi smo godinama bili negdje na kraju civilizacije. Do juče smo živjeli u kućama od kartona. Kada uzmeš jednu romsku familiju i daš im normalnu prostoriju za život, naravno da se on ne može snaći, jer je do juče živio u kolibici. Normalno da je u šoku i mora im se dati vrijeme. Ne možemo mi sebe promijeniti za 24 časa, nakon 1.000 godina kako smo tako živjeli.”

Sporazumi ostaju mrtvo slovo na papiru

Prije pet godina utemeljena je “prva dekada” Roma (2005.-2015.) koju je iniciralo osam država jugoistočne Evrope. „Dekada Roma“ predstavlja političku obavezu zemalja učesnica da na nacionalnom nivou sprovode programe i reforme u cilju unapređenja položaja Roma. Prioritetne oblasti su obrazovanje, zdravlje, zapošljavanje i stanovanje. U 16 zemalja centralne i istočne Evrope osnovan je Fond za obrazovanje Roma, a sredstvima Fonda finansirano je 30.000 romske djece i studenata.

Direktor Fonda Tobias Linden komentariše da su vidne velike promjene u odnosu nacionalnih vlada prema Romima. „Do prije pet godina Rome niko nije spominjao, a danas se o njima mnogo više govori. Problem je, međutim, taj što vlade zemalja sa velikom romskom populacijom nisu učinile dovoljno da promijene same sebe. Donijeli su niz zaključaka i potpisali mnogo sporazuma, ali ih većinom ne primjenjuju u praksi”, kritikuje direktor Fonda za obrazovanje Roma Tobias Linden.

Autorka: Selma Filipović

Odg. ur.: Marina Martinović