1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Rohinja muslimani: progonjeni, izdati, prodani

Više desetina hiljada Rohinja muslimana bježe od diskriminacije i etničkog nasilja u Mijanmaru. Beskrupulozni trgovci ljudima ih nemilosrdno iskorištavaju. Dvije preživjele osobe su nam ispričale svoje životne priče.

„Kod kuće sam noću često bio budan. Dolazili su noću i palili kuće“, priča mladić koji je iz Mijanmara pobjegao u Tajland. Ime ne želi pominjati u javnosti. U ovoj priči ga zovemo Salim. On je Rohinja iz savezne države Rakhine koja se nalazi na zapadu Mijanmara na granici sa Bangladešom. Salim je od kuće pobjegao prije godinu i po dana jer više nije mogao podnijeti diskriminaciju i proganjanje lokalnih bandi i vlasti. „Kada izađem raditi na njivi, udarali su me pesnicama i palicama. U školama su nam govorili: ´ne pripadate ovdje, ovo nije vaša zemlja, ovdje ste stranci`.“

Bijeg je posljednji izlaz

Salim u svom stanu u Bangkoku

Salim u svom stanu u Bangkoku

Rohinja muslimani u Mijanmaru se decenijama diskriminiraju. 1982. godine im je oduzeto državljanstvo. Situacija je izmakla kontroli u ljeto 2012. godine. U izgredima koji su bili vjerski motivisani, u Rakhini je ubijeno 200 osoba, a više od 100.000 je ostalo bez krova nad glavom. UN procjenjuje da je od tada iz Mijanmara pobjeglo više od 120.000 Rohinja. Jedan od njih je Salim.

Na bijeg se odlučio u oktobru 2013. godine. Novac je ukrao od roditelja i pobjegao od kuće. Prvo je pobjegao u obližnji lučki grad Maungdaw na granici sa Bangladešom. Tamo je se sa još 50 izbjeglica ukrcao na manji brod i uputio na otvoreno more gdje su već čekali veliki brodovi, prvobitno predviđeni za krijumčarenje drva. „Čuvari su nam davali malo suhe riže, a pili smo slanu vodu“, sjeća se Salim i dodaje: „Osim toga, stalno su nas tukli. Htjeli su da budemo slabi kako se ne bi mogli braniti.“ Mnogi krijumčari su također Rohinje. Međutim, to ih ne sprječava da zloupotrebljavaju slabost ljudi koji se nalaze na brodu. „Noću su žene odvodili u odvojene prostorije. Nakon toga smo čuli vrisku“, kaže Salim.

Patnje bespomoćnih

Salim u Bangkoku vrata do vrata živi s starijim bratom Rafikom i njegovom suprugom Hamidom. Oni su Rohinje i također su izbjeglice. 19-godišnja Hamida je iz Mijanmara pobjegla brodom. Vožnju je platila najskupljim predmetom koji je imala – zlatni lanac. Ono što tada nije znala je da je cijena za njeno putovanje bila previsoka.

Hamida sa dvomjesečnom kćerkom je konačno našla sigurnost

Hamida sa dvomjesečnom kćerkom je konačno našla sigurnost

Po dolasku u Tajland, krijumčari su prodali Hamidu jednom Malezijcu. U naredna dva mjeseca je bila njegova robinja koju je zaključavao u sobici njegove kuće. Hamida ne želi govoriti o onom šta joj se tamo dogodilo. Na pitanje da li ju je taj muškarac povrijedio, samo klima glavom.

Krivica žrtava

Hamidin djever Salim također nije mogao pretpostaviti kakva zlodjela su trgovci ljudima uopšte spremni uraditi. Salim je nakon dvosedmične plovidbe završio u zatvoru koji se nalazi duboko u tajlandskoj džungli. „Stalno smo sjedili na vlažnoj zemlji. Padala je kiša. Tukli su nas ukoliko bi se pomjerili“, kaže Salim. Mnogi nisu preživjeli tu torturu. “Svaki dana sam viđao jednu ili dvije osobe kako umiru. Oni koji su još imali snage, morali su sahraniti tijela“, kaže Salim. On ne zna da li je bio u jednom od zatvora koje su prije nekoliko sedmica otkrile tajlandske vlasti. Ali, ti zatvori su slični onom u kojem je on bio zatvoren.

Krijumčari drže izbjeglice na brodu sve dok njihove porodice na plate otkupninu. „Kažu: ako tvoja familija ne plati, onda ćeš ovdje umrijeti. Svejedno nam je šta će biti s tobom. Ali, bez novca odavde nećeš izaći“, kaže Salim. Krijumčari su od Salimove porodice tražili 60.000 tajlandskih bahti, što je oko 1.600 eura. Da bi obezbjedila tu sumu, porodica je morala prodati kompletnu imovinu: manji komad zemlje i dvije krave.

U Maleziji i Tajlandu je pronađeno nekoliko kampova krijumčara ljudima

U Maleziji i Tajlandu je pronađeno nekoliko kampova krijumčara ljudima

„Ne mogu riječima opisati krivicu koju osjećam. Zbog mene su sve izgubili. Zbog mene mlađa braća moraju raditi kao nadničari kako bi moja familija uopšte imala šta jesti. Da sam znao da će se na kraju ovako sve završiti, ne bih nikada pobjegao“, kaže Salim.

Mijanmar odbacuje odgovornost

Salim radi kao ulični prodavač. Za Rohinje je taj posao jedina mogućnost da zarade novac. Bez obzira što radi, Salim teško sastavlja kraj s krajem. O tome da pošalje nešto novca i familiji u Mijanmaru uopšte ne razmišlja.

Za Salima je jasno ko je odgovoran za sudbinu Rohinja u Mijanmaru. „Krivicu snosi mijanmarska vlada“, kaže Salim i dodaje: „Napokon nam trebaju vratiti naša prava, državljanstvo i prestati nas diskriminirati“. Salimovi zahtjevi u dogledno vrijeme neće biti uzeti u obzir. Mijanmarska vlada je tek prije nekoliko sedmica usvojila zakon prema kojem žene između dva porođaja moraju napraviti trogodišnju pauzu. Kritičari strahuju da bi ovakva pravila prije svega mogla biti upotrijebljena protiv Rohinja. Dakle, izgleda da se situacija za Rohinje u Mijanmaru u dogledno vrijeme neće poboljšati.

Preporuka redakcije