1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Robovlasništvo nije prošlost

Milioni ljudi u svijetu još uvijek mogu slobodno da se nazovu robovima. Jer, šta je neko ko radi protiv svoje volje, ili za bijednu nadnicu, u očajnim uslovima? O tome je raspravljano u Savjetu za ljudska prava UN.

default

Moderno ropstvo poprimilo je mnogo suptilnije oblike od ovog prizora

Sklaverei in Mauretanien

Robovlasništvo u Mauretaniji: Pripadnica "robovske klase" sa svojom kćerkom

Sve forme ropstva u svijetu zvanično su ukinute – prema obavezi zemalja-članica UN utvrđenih konvencijom iz 1956. godine. No, 54 godine kasnije, to obećanje još nije ispunjeno.

Gulnara Šakinian, specijalni izvjestilac Svjetske organizacije za moderne forme ropstva, pred Savjetom za ljudska prava UN je rekla da ropstvo još uvek nije samo mračno poglavlje prošlosti.

„Ropstvo je šokantna realnost današnjice. Međunarodna organizacija za rad je saopštila da se danas u svijetu više od 12 miliona ljudi nalazi na prinudnom radu, u nekoj vrsti modernog ropstva. To se odnosi i na sve svjetske religije“, kaže Šakinianova.

Nevladina organizacija Antislejveri internešnal govori čak o 27 miliona ljudi, pri čemu među njima najveći broj čine djeca i mladi. Ova organizacija sa sjedištem u Londonu je najstarija svjetska organizacija za ljudska prava. Osnovana je 1839, da bi se borila protiv prekomorske trgovine robljem.

Brazil, Ekvador, Mauritanija…

Razlika u brojkama objašnjava se različitim kriterijumima za definisanje ropskog rada. No, bilo da se radi o 12 ili 27 miliona ljudi, za Gulnaru Šakinian ropstvo spada u najteža kršenja ljudskih prava. Ona je izvijestila Savjet za ljudska prava UN o svojoj posljednoj posjeti Brazilu. Riječ je o zemlji koja spada u najvažnije faktore svjetske privrede. Ona je, doduše, ratifikovala Konvenciju protiv ropstva, i to još prije 30 godina, ali je još ne primjenjuje u potpunosti.

Sklaverei Kindersoldaten in Demokratische Republik Kongo

Djeca se često prisiljavaju i na nošenje oružja

„U seoskim sredinama u Brazilu prinudni rad je još vrlo rasprostranjen, posebno u stočarstvu i pri proizvodnji etanola iz šećerne trske. Robovi su najčešće muškarci kao i dječaci. S druge strane, i u gradovima postoji prinudni rad, prije svega u tekstilnoj industriji“, kaže Šakinianova.

Sličnu sudbinu dijele i mladi u Mauritaniji, Ekvadoru i drugim zemljama koje je Gulnara Šakinian posjetila. Žrtve prinudnog rada moraju da rade dugo i uz minimalnu nadnicu, ako je uopšte dobiju, a izložene su fizičkom, psihičkom, a katkada i seksualnom nasilju.

Autori: Andreas Cumah / Saša Bojić

Odg. urednik: A. Slanjankić