1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Represije nad "Ženama u crnom"

18. mart 2010

FAZ piše o Ženama u crnom iz Srbije i njihovoj borbi protiv rata i Miloševićevog režima ali i borbi za istinu. TAZ portretira 25-godišnju zastupnicu Zelenih u Bundestagu, sa piercingom, porijeklom iz Poljske.

https://p.dw.com/p/MVxW
Policija je više puta spašavala "'Žene u crnom" od radikalnih demonstranata
Policija je više puta spašavala "'Žene u crnom" od radikalnih demonstranataFoto: picture-alliance/ dpa

Protiv ultranacionalizma i militerizma u svojoj zemlji ustale su "'Žene u crnom" iz Srbije. Njihove aktivnosti ali i pritisak kojem su izložene od strane države dokumentovala je Maria Lis Baiocchi u naučnom časopisu Political Science Journal, koji se izdaje u Budimpešti, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung u rubrici "Pogled u istočnoevropske sveske".

"Srbijanskim 'Ženama u crnom' bila je uzor istoimena organizaciju izraelskih žena, mirovnih aktivistkinja, koje su kratko nakon izbijanja prve intifade pokrenule demonstracije upozorenja, protestujući zbog izraelskog zaposjedanja palestinskih teritorija. One su, kao uostalom žene u desetak zemalja, slijedile taj primjer i 1991. demonstrirale protiv rata u Jugoslaviji. Tim prije što se mirovni pokret u Srbiji nije distancirao od patrijarhalne retorike srbijanskih militantnih vladajućih struktura.

Stoga njihovi protesti nisu bili upereni samo protiv rata, već i protiv patrijarhalno-militarističke srbijanske države. Nakon završetka rata akcije Žena u crnom skoncentrisane su na ratne zločince i podsjećanje na izvršene zločine."

Trn u oku

Poslije represalija Miloševićevog, uslijedio pritisak Koštuničinog režima
Poslije represalija Miloševićevog, uslijedio pritisak Koštuničinog režimaFoto: AP

"Vlastima u Srbiji su 'Žene u crnom' uvijek bile trn u oku. U vrijeme režima Slobodana Miloševića one su bile izložene represijama, a pred njegov kraj gotovo svakodnevno su ih saslušavali organi državne bezbjednosti. Neke od njih su povremeno hapšene, a jedna je bila čak i mučena.

Ove metode represije nisu doduše praktikovane u vrijeme premijera Zorana Đinđića (2000. do 2003.) , ali birokratske prepreke ostale su do njegovog ubistva u februaru 2003. Pod Đinđićevim nasljednikom Vojislavom Koštunicom ponovo je došlo do represija. Žene u crnom ponovo su se našle na udaru, pretresani su njihovi uredi. Policija im je podmetala i optuživala ih da su umiješani u trgovinu ženama."

"I Skinheadsi, te klerikalno-fašističke organizacije kao što je Obraz napadali su 'Žene u crnom' . U ovakvim slučajevima one su samo iznimno mogle računati na policijsku pomoć. Kada su proteklog juna, minutom ćutanja na Trgu Republike u Beogradu, podsjetili na masakr u Srebrenici, napali su ih članovi fašističkih organizacija, obasipajući ih sekstičkim parolama.

Policija se umiješala ali samo zato da akcija Žena u crnom ne bi potrajala duže nego što je predviđeno. Policija ih je otpratila do njihovih kancelarija, dok su radikalni desničari nesmetano nastavili sa protudemonstracijama, čak i nakon isteka dozvoljenog vremena."

Uspješni migranti

Sa četiri godine stigla je iz Poljske u Njemačku. Zbog poljskog akcenta nikada neće dobiti peticu, govorila je njena učiteljica. Agnes Malczak počela je da se bori za sebe. Sada je zastupnica Zelenih u njemačkom parlamentu Bundestagu, piše danas Tageszeitung iz Berlina.

Maslinasto-zelene čarape, karirana suknja, zelena rolka, zeleni šal. Agnes je profesionalna političarka. U srijedu je od 14 sati sjedila u Komisiji Bundestaga koja istražuje aferu u Kundusu.

Minđuša u usni i bez dlake na jeziku
Minđuša u usni i bez dlake na jezikuFoto: DW

"Dopustite, ali ona je najotkačenija političarka Njemačke!", napisao je za nju Koelner Express. O "djevojci s piercingom" ili novom "rajskom pticom" u Bundestagu tabloid Bild je pisao: " Na službenim terminima ona upada u oči zbog pircinga na nosu i u usnama. Agnes ove natpise komentira riječima: "Ide na živce kada i najserioznije novine iz naslova ne mogu da ne pomenu riječ "piercing". Naravno da me nervira kada me reduciraju na spoljašnjost. S druge strane znam da mnogi upravo zbog toga i pišu o meni. Mogla bih odustati od piercinga i sve bi bilo jednostavnije. Ali ja se jednostavno ne želim povinovati tom pritisku."

Agnesini roditelji bili su aktivni u pokretu Solidarnost. Nakon što je pokret 1981. uništen i proglašeno ratno stanje, društvo, posebno oni koji su bili kritični prema sistemu, zapadali su u političku i ekonomsku krizu. Mnogi su emigrirali u Njemačku, tako i Agnesini roditelji. "Nadali su se demokratiji", kaže Agnes i dodaje da su joj još dok je bila veoma mala stalno govorili da se mora braniti protiv nepravde, "čak i kada to nije lako".

Malczak je danas poslanica u Bundestagu
Malczak je danas poslanica u BundestaguFoto: DEUTSCHER BUNDESTAG /Achim Melde/Lichtblick

Govorili su mi, moraš ustati protiv nepravde, kao kada si bila dijete protiv svoje učiteljice. Često je bilo teško voditi takve borbe, ali mi je to podizalo samopouzdanje. Pomagalo mi je u borbi protiv sitne diskriminacije, koja se dešavala u svakodnevnom životu. 'Možda moja učiteljica nije mislila ništa loše, ali način na koji je kategorično isključila mogućnost da bih mogla doboti peticu iz njemačkog bio je strašno uvrjedljiv".

Ni Njemica, ni Poljakinja već Evropljanka

U gimnaziji je Agnes jedina imala svih 15 poena iz njemačkog. "Nisam željela da imam manje šanse zbog toga što nisam rođena u Njemačkoj ili zato što sam žena." Kao studentica politologije u Tuebingenu živjela je sa 9 ljudi u jednoj kući - zajedničkom alternativnom, stambenom projektu, kojim je sama upravljala.

Kao jedina žena na "muškim" kursevima informatike ili boksa, Agnes je naučila da se izbori za svoja prava. Sa 19 godina stupila je u stranku Zelenih i angažovala se za mirovni pokret. 2009. dospjela je kao direktna kandidatkinja Zelenih za Ravensburg na 11. mjesto liste savezne zemlje Baden Wuertemberg za izbore za Bundestag.

I dok je njemačke novine obasipaju pitanjima, poljske ističu u prvi plan njeno porijeklo. "Poljakinja u Bundestagu", "Hoće li se založiti za njemačko-poljsko prijateljstvo?" samo su neki od naslova u poljskim novinama. Agnes odgovara diplomatski. Kaže da nema u rodnim Legnicama više rodbine, dugo tamo nije bila ali će rado, kada to dozvoli njen kalendar sa terminima, doći u posjetu. Kaže i da joj je teško odgovoriti na pitanje osjeća li se više kao Poljakinja ili Njemica i spasonosno zaključuje: "Ja sam zapravo Evropljanka, a to podrazumijeva i jedno i drugo!"

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Azer Slanjankić