1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Reforme UN-a

Već godinama se u Ujedinjenim Narodima razmišlja o reformi, koja bi poboljšala efikasnost ove svjetske organizacije. Reforme su obilježile eru Kofi Annana, a obilježiće i eru njegovog nasljednike Ban Ki Moona.

Generalni sekretar UN-a Kofi Annan

Generalni sekretar UN-a Kofi Annan

Spolja se to ne može vidjeti ali u unutrašnjosti UN-a puca na sve strane. Ovako je situaciju na East Riveru opisala jedna visokorangirana saradnica generalnog sekretara Kofi Annana. Zbog azbesta, loše izolacije i zastarjelih instalacija zgrada UN-a, višekatnica sa 38 spratova, biće iseljena i potpuno sanirana. S obzirom da je izgradjena 1940-te godine, krajnje je vrijeme da se to uradi. No, koliko god postojala nužnost za sanacijom zgrade postoji i nužnost za reformiranjem svjetske organizacije. Ona još uvijek nosi pečat Drugog svjetskog rata, zbog kojeg i nakon čijeg okončanja je i osnovana. Najbolji primjer za to je Vijeće sigurnosti, čijih pet članica, tadašnjih sila, pobjednica rata, ima pravo veta.To su Sjedinjene Države, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina. Stoga je generalni sekretar UN-a Kofi Annan osnovao Komisiju za provedbu reformi, sa internacionalnom postavom. Njen zadatak je bio razraditi prijedloge a onda ih predstaviti na 60-tom zasijedanju Generalne skupštine, koje je održano protekle godine. Kofi Annan:

«Da bi ispunili svoj zadatak, Ujedinjeni Narodi moraju se prilagoditi realnostima. Potrebna nam je efikasna svjetska organizacija, koja za svoj rad odgovara ne samo javnosti već i vladama zemalja, koje je čine.»

Osnova svega bila je reforma Vijeća sigurnosti. Neke zemlje poput Njemačke, Japana, Indije i Brazila tražile su i same stalno mjesto u ovom veoma važnom tijelu. Druge opet, na čelu sa Meksikom i Pakistanom činile su sve da to spriječe. A onda je Afrička Unija došla na ideju da osnuje svoju frakciju, koja se zalaže da jedna od afričkih zemalja dobije stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. Bilo je toliko podijeljenjih stavova i nesuglasica da uopšte nije bio potreban američki veto, da spriječi svaku promjenu statusa Quo.

Ono što je sprovedeno u djelo, to je bilo ukidanje neefikasne Komisije za ljudska prava u Ženevi, koja je samo debatirala, bez prava da donosi sankcije. Još veći problem predstavljala je činjenica da su se u izvršne organe ove Komisije prijavljivale i birale članice, koje su na taj način zataškavale kršenja ljudskih prava u svojim sopstvenim zemljama. Nakon ukidanja Komisije osnovano je Vijeće za ljudska prava. Kada je uslijedio izbor članica, Amerikanci se nisu ni prijavili. Aktuelna komesarka za ljudska prava Louise Arbour:

«Svaka zemlja se kontrolira. To mora biti fer i transparentno. Zemlje moraju dobiti mogućnosrt da izlože svoje stavove i pozicije. U svemu tome mora učestvovati i civilno društvo, mediji, nacionalne institucije. Ta univerzalna kontrola je novima u našem medjudržavnom sistemu.»

Druga novina u reformiranju UN-a je stvaranje Komisije za konsolidaciju mira. Ona priprema i koordinira mirovne misije plavih šljemova, kao što je UNIFIL u Libanu. To je mjesto gdje se skupljaju iskustva i raznoraznih kriznih žarišta u svijetu, iskustva u pogledu obnove i izgradnje državnih institucija ili dostave humanitarne pomoći. Generalni sekretar Kofi Annna:

«To je preokret u našim nastojanjima da pomognemo zemljama, da prebrode težak put od rata ka miru.»

Naredna etapa u saniranju UN-a je reforma menadžmenta. Annan je ukinuo niz ureda i na taj način uštedio 1000 radnih mjesta.

Klaus Dahmann