Reforme u njemačkom društvu

U vrijeme kancelara Gerharda Šredera počelo se govoriti o reformama. Jer, tržište rada bilo je sve siromašnije, zdravstveni sistem je bio skup,a takozvana socijalna država sve opterećenija. Šreder je govorio o potrebi reformi, pa čak i reformi započetih reformi. Njegova naslijednica Angela Merkel čini slično. Šta su u suštini reforme? Da li se pritom u politici provode u stilu: ”Što možeš danas-ne ostavljaj za sutra” ili se može primjeniti slogan:”Previše je uvijek nezdravo”. Ništa ipak od to dvoje. Njemački predsjednik Horst Kehler apeluje na još više reformi u Njemačkoj. Predsjedavajući socialdemokrata – SPD – Kurt Bek kaže, pak, da je ljudima ipak potreban predah. Kada je riječ o reformskoj politici, kao da se radi o nekom takmečenju ili trci.

U jednoj takvoj trci važi recimo pravilo, da se u jednom legislaturnom periodu preko ciljne linije prebaci što više zakonskih paketa. Govori se mnogo o tempu provođenja reformi, manje o njihovom sadržaju, a gotovo nikako, da li političari reformske pakete vode u pravom smijeru.

Kada je o državi Njemačkoj riječ, može se gotovo primjeniti izreka Martina Lutera o reformi crkve: “Germania semper reformanda est”- otprilike – Njemačka-stalno polje reformi".

Ne samo crkva nego Njemačka uopšte, mora težiti reformama, jer i svijet ne stoji, nego se mjenja.

Ali, stalne reforme moraju imati jednu liniju, koja sadrži demokratiju, poštivanje osnovnih vrijednosti i prava, te naposlijetku i ljudskost.

Ta linija vodilja imala bi moto: Njemačka samo može biti industrijski napredna, ako je standard života na nivou da je zemlja koja funkcioniše po mjerji čovjeka- socijalna država. Na ovaj momenat dosada se, ruku na srce, malo gledalo.

U proteklih deceniju – deceno i po – pod socijalnim se podrazumljevo samo ono što je dio djelokrug aktivnosti humanitarnih organizacija, poput Samaričana ili crkve, socialnih radnika ili Karitasu. Pritom su, u prvom planu bili zakoni koji vladaju na tržištu rada. U Njemačkoj jednoj od najbogatih država na zemaljskoj kugli, stoga se povećava razlika između siromaštva i bogatstva. Tako je bivši savezni državni tužilac Kaj Nehm neposreno pred završetak dužnosti upozorio :

“Društvo je u raspadu”. To svakako šteti unutrašnjem miru čovjeka. U srednoj klasi njemačkog društva sve više je nezadovoljstva i egzistencijalni strah je sve izraženiji.

Sve je manje uvjerenja da se može napredovati, samo na osnovu marljivosti i nadarenosti za odredjeni posao.

Tako ni inžinjeri sa najvećom kvotom inteligencije /IQ/ nisu više sigurni, hoće li sutra izgubiti radno mjesto. A to su osnove zahtjevne reformske politike u zemlji.

Ljudi moraju spoznati da reformska politika ne znaći ustvari,

da se daje onome koji već dovoljno ima, a uzima onome koji ima manje.

Gradjani moraju osjetiti da politika reformi pruža mogućnost razvoja i napredovanje svakog čovjeka.

Samo tako riječ reforma izgubit će svoj ponekad “prijeteći ton”. Dakle, nije riječ o manje ili više reformi, nego prije svega o reformi dosadašne reformske politike u Njemačkoj.

Heribert Prantl