1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Reforma federalnog sistema u Njemačkoj

Mehmed Smajić14. mart 2006

U petak /10.03.2006/ je reforma federalnog sistema u Njemačkoj ušla u vruću fazu. 40 puta mora biti izmijenjen ustav, 40 puta parlament i predstavnici saveznih zemalja moraju prihvatiti pomenute promjene. Za tako nešto će biti potrebno nekoliko mjeseci. Neuspjeh nije usključen.

https://p.dw.com/p/AUwk
Simbol federalnog sistema u Njemačkoj
Simbol federalnog sistema u NjemačkojFoto: picture-alliance/dpa

Njemačka je savezna republika, čiji se politički sistem zasniva na Ustavu iz 1949 godine. U ovoj zemlji vlada parlamentarni sistem u kojoj kancelar igra najvažniju ulogu, a koga bira parlament. Po ustavu, Njemačka je zemlja federalnog karaktera sastavljena od 16 saveznih zemalja. Jedan od najvećih projekata velike koalicije i nove vlade, a to je reforma federalnog sistema u Njemačkoj, u petak je došao na dnevni red njemačkog parlamenta Bundestaga.

Početkom protekle sedmice je i klub poslanika SPD-a konačno prihvatio prijedlog nakon što je to ranije učinio CDU. Opozicija, posebno zelena, kritikuje reformske prijedloge, a rezerve stižu i iz sindikata koji tvrde da se time otvara put u cjepkanje odnosno suviše jaku decentralizaciju zemlje. Zagovornici međutim tvrde da bi se kod pokušaja bilo kakvih izmjena raspao cijeli paket od 25 ustavnih promjena i 21 zakona koji u parlamentarnu raspravu idu ove sedmice. Definitivno bi federalna reforma trebala biti usvojena 2007-me godine. Kada kažemo reforma federalnog sistema, valja napomenuti da se tu radi o novoj preraspodjeli odgovornosti između države i saveznih zemalja: ko smije regulisati određene oblasti, ko mora šta plaćati i ko će glasati o određenim zakonima. Ne radi se o teškoj odvojenoj podjeli, nego se radi o moći, novcu i sujeti. Mnogi u Njemačkoj ne znaju kome ide novac od poreza koji plaćaju- državi ili saveznim zemljama. Evo najčešćih odgovora:

«Memam pojma». «Rekla bih saveznim državamai» «Ne znam koji porez gdje ide» «To je različito. Najčešće novac od poreza ide državi. Međutim ima i novca od poreza koji ide saveznim zemljama. Porez na obrt ide na račun opština ili direktno saveznim zemljama-ne znam» «Dijelom u kase saveznih zemalja, dijelom u državnu kasu».

Ova zbrka postoji i kada su u pitaju odgovornosti između države odnosno saveza i saveznih zemalja. U osnovi važi to da savezne zemlje formulišu zakone. U tome i leži ideja federalizma, kaže Hans Herbert von Arnim, profesor na visokoj upravnoj školi u Speyeru.

«Ideja je da se savezne zemlje približe građanima. Da poznaju stanje na svom području i da tako mogu donositi pravila prilagođena građanima. Ideja je takođe da svaka savezna zemlja bude konkurentna drugoj, tako da na kraju prevlada bolji sistem».

Princip federalizma, korijene viče kroz istoriju. Područje današnje Njemačke bilo je stotinama godina sačinjeno od kneževina i slobodnih gradova.Takva podijeljena slika se održala uprkos željama za ujedinjenjem. 1871 godine je osnovana «njemačka imperija» i tada su pojedinačne države dobile manje suvereniteta. Ova raznolikost tadašnjih teritorija, u Njemačkoj se i danas pokazuje- naprimjer u oblasti kulture. Nigdje ne postoji toliko opera i pozorišta kao u Njemačkoj. Martin Morlok, profesor za javno pravo na Univerzitetu u Dozeldorfu.

„Federalizam je uglavnom odlika raznolikosti. Federalizam nudi razvojni potencijal. Kada imamo različite modele, onda možemo isprobati koji je bolji. U svakom slučaju, bolja je raznolikost nego jednostavnost i ograničenost“.

Na ustav se odrazila ne samo tradicija već i posljedice iz neonacizma: nikada više ne treba dati mogućnost da sve centralne vlasti budu u Berlinu i saveznim zemljama isključiti sve mogućnosti kontrole. Prvi njemački predsjednik Teodor Hojs, se na drugoj sjednici njemačkog parlamenta održanoj 12.Septembra 1949 godine, izjasnio za federalizam.

„Mi smo savezna republika. U toku je izrada osnovnog zakona kojeg ćemo usvojiti kako bi riješili problematiku odnosa pojedinih saveznih zemalja prema državi, odmnosno savezu. Ne želimo centralizam u Njemačkoj. Iza nas je doktrina nacionalista koja nam je pokazala kuda ona vodi, ako su u Njemačkoj ljudi zasnovani na normama. Mi ne želimo normirane nijemce“.

Martin Morlok profesor za javno pravo na univerzitetu u Dizeldorfu napominje da ima slučajeva, a oni su međutim većina, u kojima zakone formuliše država:

„Postoji jedan niz odgovornosti u kojima bi bilo besmisleno dozvoliti saveznim zemljama da formulišu zakone, recimo kada je riječ o vanjskoj politici“.

Tako i odbrana, mnoga pitanja iz oblasti trgovine ili saobraćaja, spadaju u tu oblast. U ostalim slučajevima savezne zemlje smiju usvojiti određeni zakon ukoliko država nije bila pogođena odgovarajućim pravilima. Tu spadaju pored ostalih, socijalno, civilno i kazneno pravo. Prava stranaca koja takođe spadaju u tu kategoriju, reguliše država a u djelo sprovode savezne zemlje. Policija i obrazovanje su sasvim u nadležnosti saveznih zemalja. Naprimjer, tu je pravilo o nošenju marame u školama i na univerzitetima u oblasti obrazovanja i to je različito od savezne zemlje do savezne zemlje.

Nakon uvođenja princima o saveznim državama u ustav iz 1949-te godine, potajno se razvio pokret za centralizaciju države. U tome leži razlog što se savezne zemlje uzajamno usklađuju, smatra Hans Herbert von Arnim, profesor na visokoj upravnoj školi u Speyeru.

„ U oblastima u kojim savezne zemlje imaju kompetencije, nije svaka napravila svoju vlastitu politiku, nego su se udružile u gremije, naprimjer konferencija ministara kulture, i konferencija ministara unutrašnjih poslova i još mnogim gremijima koji obuhvataju sve savezne zemlje. Postoji ne manje od 1.000 takvih koordinacionih gremija i oni se bave stvarima koje su u nadležnostima saveznih zemalja“.

Prema Arnimovim riječima, u takvim gremijima se često zastupa savez, odnosno država. U određenim oblastima su nadležnosti između države i saveznih zemalja posebno protkane. Kada se tome još doda pravilnik EU, ona je to veoma nepregledno, kaže Martin Morlok profesor za javno pravo na univerzitetu u Dizeldorfu.

Kao rekacija na to da same sve manje stvari smiju regulisati, savezne zemlje pokušavaju doći do uticaja kod izrade državnog zakonodavstva. U oblastima u kojima su savezne zemlje neposredno pogođene zakonima, pravila one moraju prihvatiti. Ukoliko se to glasanje odbije u Bundesratu, gornjem domu njemačkog parlamenta, onda je zakon propao. Broj zakona za koje je saglasnost potrebna u oba doma, u posljednjih nekoliko godina se sa 40 povećao na 60 procenata.Pošto se još uvijek radi o demonstraciji moći, često dolazi do blokada postupka glasanja. Prije svega, ako u njemačkom parlamentu vlada politička većina drugačija od one u saveznim zemljama.

Reforma federalnog sistema treba raskrinkati uplitanje i igre u borbi za moć i time državu načiniti bržom i funkacionalnijom. Prema EU, Njemačka se mora pokazati kao cjelina i širom zemlje provoditi

U rubrici "utokom o.." u kojoj smo se danas bavili reformom federalnog sistema u Njemačkoj, o federalnom sistemu u BiH je govorio Zekerijah Smajić, specijalista za evropska pitanja.Smajić se osvrnuo na sličnosti Belgije i BiH. Radi se prije svega u odnosu na ustrojenost. Belgija je recimo takođe složena država sastavljena kao i BiH od tri teritorijalne i tri jezičke jedinice.