Razocarenje u Sarajevu

Još jedan sastanak Vijeća za implementaciju mira – zajedno s domaćim političkim liderima – donio je mnogo više razloga za brigu, nego za optimizam. Razlike oko ključnih problema – reforme ustava, policije, pa čak i formiranja novih vlasti – su velike i sada teško premostive. To ističe i predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić, koji nije sudjelovao na briselskom sastanku :

„Te razlike zabrinjavaju, posebno ako imamo u vidu činjenicu da OHR ima izlaznu strategiju, za napuštanje BiH. Jer, kakva je to vlast koja se ne može složiti o najvažnijim pitanjima ove zemlje“, kaže Tihić.

Po ocjeni Svetozara Pudarića, člana rukovodstva multi-etničke Socijal-demokratske partije, najveće opozicione partije, veoma zabrinjava i to što nakon sastanka u Bruxellesu nema znakova da će brzo biti formirana nova izvršna vlast u BiH :

“ Pitanje formiranja izvršne vlasti je pitanje onih koji formiraju parlamentarnu većinu. Sva odgovornost je na njima i moraju već sada dati odgovor biračima za ono povjerenje koje su dobili – zašto ne izvršavaju svoje obaveze, koje su tim glasovima preuzeli“.

Velike razlike postoje i oko najavljenog zatvaranja kancelarije visokog predstavnika medjunarodne zajednice, za oko šest mjeseci. U Republici Srpskoj se pozdravlja odlazak visokog predstavnika medjunarodne zajednice u BiH u - istoriju. Protiv toga nisu ni hrvatske partije u BiH. Stvari drugačije stoje s bošnjačkim strankama, koje u većini smatraju da je kraj mandata visokog predstavnika – preuranjen.

Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH, naglašava :

„Medjunarodna zajednica se odnosi prema BiH na jedan čudan način. Ja sam optimista, ali je činjenica da se ne može ići dalje popuštajući tvrdim stavovima koji dolaze iz Republike Srpske“.

A iz Republike Srpske, najviše kritika je došlo na adresu Harisa Silajdžića i njegov istup u Bruxellesu. Mladen Bosić, zamjenik predsjednik SDS-a u ostavci, naglasio je da su stranke iz Republike Srpske jednoglasno osudile poznatu Silajdžićevu retoriku o genocidu, agresiji i etničkom čišćenju. Razlike medju ključnim ličnostima i partijama u BIH nisu sada ništa manje nego u oštroj predizbornoj kampanji i postavlja se pitanje da li se oni mogu dogovoriti o bilo kakvim zajedničkim ciljevima.