1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Različite reakcije u Srebrenici

Građani Srebrenice su ovisno o nacionalnoj pripadnosti, različito dočekali presudu Međunarodnog suda iz Haga

Sjećanje na masakr

Sjećanje na masakr

Srebrenica je presudu iz Haga docekala u atmosferi podijeljenosti najočiglednijoj možda u posljednjih nekoliko poratnih godina od kako su se protijerani Bošnjaci počeli vraćati. Mišljenja su dijametralno različita ovisno uglavnom o nacionalnoj pripadnosti sagovornika.

Slavlje nacionalista

Neki Srbi su slavili uz nacinalističke pjesme: “Ja sam zadovoljan s tom presudom, nije bilo potrebe da bude takva presuda ni suđenje ni koji đavo. Uopšte nije trebalo da bude suđenje - Nije ni trebalo da bude tužbe nikakve, jedna država je ovo, kakav genocid?, to je bio jedan građanski rat - Presuda je super, samo još da nam Republiku Srpsku pripoje Srbijui isve je u redu...." Na drugoj strani među Bošnjacima je mukla tišina i razočaranost “Ništa dobro ne mislim i znam da nije u pravu to što je tako bilo, zato što su lično moji iz Srbije izginuli. Odakle su avioni polijetali? Odakle su nas granatirali ako nisu iz Srbije? I kako će biti pravedno, nije pravedno. “Moramo poštovati odluku suda tu nema žalbe ali nismo zadovoljni, trebalo je da Srbija snosi ipak troškove ovog svega jer je ona organizator” "Nije realno mislim da je na osnovu Srebrenice trebalo makar neka presuda da bude. Ne mora dalje nigdje, ali na osnovu Srebrenice što je izvršen taj genocid i...” “Slažem se s tim da sve ono što se dogodilo Srebrenici odnosno u BiH nije pošteno. Zna se dobro ko je sve napado na Srebrenicu, zna se da je to bila podrska iz Srbije" Ovako govore u nacionalno podijeljenim kafanama.

Srebrenica avetinjski grad

U rijetkim gdje Srbi i Bošnjaci sjede zajedno nešto je drugačija atmosfera “Mene to ne interesuje i nemam nikakve veze s otim i ni me interesuje, a šta će oni tamo neka rade svoj posao i baš me briga."“Ne mislim ništa, nisam ni čuo za to. Najveći broj Srebrencana ipak šuti za javnost. Sve manje je ljudi u gradu. Neki što imaju gdje odlaze, povratak je odavano krenuo u suprotnom smjeru a i smrt čini svoje. Većina zaposlenih na spavanje odlazi u druga mjesta gdje im žive porodice. Opšte poznato je da lokalna vlast ovdje ne živi i Srebrenica je sve više avetinjski grad.