Razvod težak milijarde

Ono što je bivši čelni čovjek koncerna Daimler Chrysler Jürgen Schrempp opisao kao nebesku svadbu, završilo je nakon devet godina u zemaljskom razvodu. Brak između Mercedesa i Chryslera je propao. To je dobro i to za obje kompanije. Oni su se razdvojili, iako će još mnogo godina biti povezani kroz zajedničke tehničke projekte i preostale Daimlerove dionice. Taj razvod im nudi bolje šanse nego Schrempova vizija ”AD Svijeta” u automobilskoj industriji. Prilično brzo se ovaj san pokazao kao potpuna megalomanija.

Rezultat je fatalan ali nije primjereno radovanje tuđoj nesreći, jer opet su izgubljene milijarde a pri tome su nestala i brojna radna mjesta. Današnji menadžer Daimlera Dieter Zetsche ukinuo je 26.000 radnih mjesta. Sada se i Chrysler mora suočiti sa gubitkom 13.000 radnih mjesta. I naravno kao i uvijek kada nestaju radna mjesta kako bi se povratila profitnost, može doći do velikog vatrometa na berzama, kao što je to bilo pri odlasku Schrempa sa čelne pozicije Daimlera.

Sada je postalo očigledno da je Daimler kupovinom Chryslera precijenio svoje snage. Kao prvo, nije bilo dovoljno menadžera, kako bi se sanirao već odavno oslabljeni dio koncerna u Americi. A nakon toga, pojavila se opasnost da će i sa novcem biti gusto. Otuda je i jasno da je razdvajanje ovih preduzeća bilo neminovno. Odlučujući većinski vlasnik Chryslera će postati američki holding Cerberus koji je 80,1 odsto osnovnog kapitala kupio za 5,5 milijardi evra. Ali treba primijetiti, ne kao kupovna cijena za Daimlera, nego kao kapitalski depozit kod Chryslera.

Chrylser se mora osloniti na vlastite snage jer mora pored kamiona koji se ionako teško prodaju, na tržištu ponuditi i male automobile sa smanjenom potrošnjom. Jer čak i Americi je došlo do promijene svijesti o potrošnji goriva.

A štednja nikad ni nije bila u prvom planu ni Chrysleru ni General Motorsu. Menadžeri Cerberusa bi trebali da primijene snažan pritisak kako bi se promijena desila brzo.

Ipak, pravi dobitnik razvoda braka je Daimler. Ali ugled menadžmenta Daimlera je već jednom pretrpio štetu. Jer propale investicije vrijedne milijarde nisu nikakva rijetkost. To je tek dio prakse precjenjivanja vlastitih vrijednosti koji već godinama vlada u menadžmentu. Cilj je bio evropsko-američko-azijski koncern u kojem sunce nikad ne zalazi. Rezultat je jedna finansijska katastrofa. Ali sreća da menadžeri niti grade niti konstruišu automobile, jer će Mercedes ovu avanturu preživjeti samo zahvaljujućim njemačkim konstruktorima i inžinjerima, koji grade ta fantastična auta. Ili drugačije rečeno: Iako su se godinama uporno trudili, vrhu menadžmenta Daimlera nije pošlo za rukom da koncern dovedu do propasti.