Rat u 140 znakova

Rijetko kada se u Njemačkoj, kao što se to radi ovih dana, opširnije raspravljalo o oružanim sukobima. Taj trend nije počeo sa eskalacijom sukoba u Gazi, jer su se i prije toga klasični mediji i društvene mreže u istom omjeru bavile vijestima iz kriznih područja. I doista, prema riječima Sama Perlo-Freemana, vođe projekta renomiranog štokholmskog Instituta za istraživanje mira (SIPRI) i stručnjaka za vojne izdatke, nakon mirnog perioda poslije okončanja Hladnog rata pa do sredine 2000-ih, sve je više oružanih konflikata. "Uppsala Conflict Data Program" (UCDP), vjerovatno najpouzdaniji izvor podataka o oružanim sukobima, ukazuje na njihov lagani porast unutar država. Međutim, on pokazuje i jasan porast žrtava u tim konfliktima. Razlog je, prije svega, građanski rat u Siriji", kaže Perlo-Freeman.

Rat uživo

Odlučujući faktor za intenzivnije doživljavanje ratova koji se vode su društvene mreže. Prizori sirijskih izbjeglica i onoga što se dešava na ulicama Gaze su zastrašujući. Veliki broj tih prizora do nas dolazi putem Twittera i Facebooka. Američki novinar David Carr nedavno je u članku, objavljenom u New York Timesu, napisao:"Geopolitika i sveprisutnost socijalnih medija su svijet učinile malim i naizgled krvavim mjestom."

Perlo-Freeman razvoj socijalnih medija u odnosu na oružane sukobe doživljava prije svega kao demokratizaciju: "To znači da ćemo dobiti mnogo više informacija od ljudi sa lica mjesta i tako steći mnogo širu predodžbu o onome što se događa od one iz vremena kada su dominirale vijesti samo velikih medijskih kuća. U slučaju Gaze, Izrael se našao u mnogo težem položaju na međunarodnom planu nego što je to bilo u slučaju operacije "Topljeno olovo" prije šest godina. Sada se prizori o stradanjima u Gazi pojavljuju takoreći uživo na Twitteru."

Mnogobrojne mogućnosti propagande

Nefiltrirana priroda informacija u socijalnim mrežama je ujedno i prokletstvo i blagoslov. Naime, čim se forografije pojave na internetu, one takoreći odmah bivaju instrumentalizovane. To se posljednji put dogodilo sa izraelskim ženama-vojnicima, koje su se, tokom jedne vojne vježbe, međusobno šminkale kao da su ranjene. Fotografije su izvađene iz konteksta i pojavile su se na Twitteru pod naslovom "Ovako nas Izrael dovodi u zabludu". List "Süddeutsche Zeitung" ulazi u srž problema: "Svakoj informaciji se vjeruje sve dok se ona uklapa i sliku o neprijatelju." Socijalni mediji će tako i sami postati ratno poprište.

Posebno u dva slučaja iz sukoba na Bliskom istoku i u Ukrajini obje strane u konfliktu se bore za prevlast u internetu. I kao i obično, u ratu prva strada istina. Sam Perlo-Freeman kaže:"Čitaoci trebaju kod tih informacija biti veoma oprezni i tražiti mogućnost za provjeru njihove vjerodostojnosti." Usljed ubrzane produkcije fotografija i istovremenog pojednostavljivanja jako kompleksnih konteksta dolazi do zaoštravanja konflikata izvan ratnih zona. U slučaju Izraela i Gaze nije samo na frontovima zaraćenih strana postalo gušće, to se dogodilo i među njihovim pristalicama. U Njemačkoj i Francuskoj prilikom protestnih okupljanja je došlo do antiizraelskih i antisemitskih demonstracija i nereda.

Dodatni učinak poplave fotografija u izvještajima je to što prijeti mogućnost da sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku potisnu dugotrajne konflikte u Maliju, Nigeriji, Kongu ili Sudana, te da oni u medijima postanu beznačajni. Pobjeđuje li na koncu onaj ko je najaktivnihji na Twitteru?

Kritika diplomatije

Raskorak između u svakom trenutku dostupnih prizora iz ratova i diplomatskih krugova, koji nastoje pronaći mirovno rješenje za sukobe, je ogroman. To dovodi do frustracija. U komentarima i na uličnim protestima ljudi daju oduška svom bijesu zbog nedjelotvornosti međunarodne zajednice. Ona djeluje nemoćno u konfliktima na Bliskom istoku, ratu u Siriji i u Ukrajini. U intervjuu za njemački radio "Deutschlanfunk" je političar iz stranke Zelenih i stručnjak za ljudska prava Tom Koenigs nedavno bio prisiljen braniti Ujedinjene nacije. To je "međunarodna organizacija koja se bez predumišljaja zalaže za zaštitu civila. To je važno i nužno", rekao je Koenigs.

Sam Perlo-Freeman ga je podržao u toj procjeni. On je istakao da samo jedan pogled u svijet pokazuje da se čak i na najtežim frontovima može naći diplomatsko rješenje. "Tokom vladavine predsjednika Busha i tokom rata protiv terorizma došlo je do udaljavanja od diplomatskih rješenja za oružane sukobe. U posljednje vrijeme su diplomatska rješenja ponovo u modi. Kolumbijska vlada aktivno vodi mirovne pregovore sa FARC-om, Turska nastoji oprezno da pregovara sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK), a na Bliskom istoku SAD i Iran poduzimaju ozbiljne diplomatske napore.To u toj formi nije postojalo od Islamske revolucije 1979. godine, kaže Sam Perlo-Freeman i dodaje: "Diplomatija ni izdaleka nije iscrpljena. Njoj samo nije pošlo za rukom da dovede pod kontrolu niz konflikata koji su nastali kao posljedica arapskog proljeća. Kada je u pitanju istočna Ukrajina postoje velike napetosti, pa ipak Rusija i Zapad i dalje održavaju snažne diplomatske odnose i veze. Ne mislim da nam prijeti novi hladni rat".

Možda je klasična diplomatija, upravo u vrijeme Facebooka i Twittera, važnija nego ikada. Kompleksnost jednog rata ne može se opisati u 140 znakova, koliko ih se može napisati u objavi na Twitter-u.