Rat nije recept za mir na Bliskom Istoku

Tamo gdje nasilje ne pomaže, tu pomaže još više nasilja: To je moto rata koji vodi Izrael u Libanu. To je takodjer moto izraelske politike prema Palestincima. Rezultati takve politike su poznati. Infrastruktura u tzv. autonomnim područjima je razorena, Palestinci su svedeni na narod siromaha i ogorčenih primalaca milostinje, bez i najmanje nade da se njihovo stanje poboljša. Suprotno onome čemu se nada političko i vojno vodjstvo u Jerusalimu, ovakva politika nasilja nije Palestince bacila na koljena. Šansa da se tako po doktatu postigne mir, ravna je nuli.

A, sad i Liban. Sjeverni susjed Izraela, koji se godinama oporavlja od posljedica gradjanskog rata, i koji se posljednjih godina tako hrabro oslobodio sirijskog uticaja u vlasti, sada će 20 godina unazad biti bombardiran, kao što se izrazio šef izraelskog generalštaba. 20 godina unazad znači upravo povratak 18-godišnjoj bezdušnoj opsadi susjedne zemlje, koja je Izrael koštala više od 1000 poginulih vojnika. Civilna vlada, predvodjena beskrupuloznim šefom generalštaba odvela je Izrael u loše pripremljeni, razarajući i rat prepun mržnje. Razarajući ne samo za Liban, nego i za budućnost izraelsko-arapskih odnosa, za mir i za jevrejsku državu usred arapskog svijeta. Ehut Olmert, pragmatičar posljednje izborne kampanje, koji je u inostranstvu slavljen kao ličnost koja će donijeti mir i Amir Peretz, koji sebe u besramnoj narcisoidnosti još uvijek označava kao čovjeka mira, ova obojica političara nisu samo u nekoliko dana razorili sve što je obnovljeno u Libanu, nego su opustošili i izraelski turizam i stanovnike na sjeveru zemlje .

Hezbolah se naoružavao šest godina, optužuju Izraelci. To je tačno. Šest godina je Hezbolah pred očima izraelske tajne službe sakupljao ogromne arsenale oružja, gradio tunelski sistem duž granice prema Izraelu ,i obučavao visokomotivirane trupe gerilskih boraca. Ali, i Izrael je imao šest godina vremena da se pripremi za borbu protiv Hezbolaha, izgradi odbranu svojih civila i trenira rezerviste za borbu. Ipak, rezervisti i stanovnici na sjeveru zemlje zatečeni su potpuno nespremni. Poljoprivrednici i hotelijeri stoje pred ruševinama onoga što su stvorili.

« Naši susjedi bi trebali vidjeti da je gospodar poludio», kazao je Olmert početkom rata, otkrivši time kako Izrael sam sebe vidi da je gospodar na Bliskom Istoku, kao onaj koji odredjuje dogadjaje i kako susjedni narodi trebaju živjeti. Ali, ovakve «macho- izreke» nisu nikakav recept za preživljavanje jevrejske države u sve više neprijateljski raspoloženom arapskom svijetu. Bez obzira koliko njemačka lojalnost sprječava da se Izrael osudi od strane EU, bez obzira koliko dugo će evropske poreske platiše morati finansirati vječiti krug razaranja i obnove, Izrael neće u dogledno vrijeme postati član EU, i susjedi Izraela neće biti»Finci», kao što se nadao savjetnik bivšeg premijera Ariela Sharona. Izrael mora živjeti sa svojim arapskim susjedima. Rat za to nije nikakav recept.