1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Raste pritisak na Gadafija

"Protekle noći NATO je izveo do sada najjače vazdušne napade na Tripoli. Zapadna vojna alijansa na taj način želi da poveća pritisak na Gadafijev režim. Jer, NATO-u ističe vrijeme", komentariše Danijel Šeškevic.

default

Moamer Gadafi

U cilju podrške revoltiranim masama u arapskom svijetu, hitno će biti potrebno upotrijebiti silu, tako su to na današnjem susretu u Londonu formulisali britanski premijer Džejms Kameron i njegov gost koji boravi u državničkoj posjeti Velikoj Britaniji, američki predsjednik Barak Obama, piše londonski magazin Tajms. To je stiglo kao neka vrsta pojašnjenja za noćašnje žestoke napade, prvenstveno britanskih i francuskih borbenih aviona, na vojne ciljeve u libijskom glavnom gradu Tripoliju. NATO forsira vojni pritisak jer mu za sprovođenje akcije ističe vrijeme.

U dijelovima Libije, zahvaćenim borbama snage libijskog režima i ustanici su već nedjeljama u gotovo nepromijenjenoj pat-poziciji. Istrajnost Gadafija i njegovih sljedbenika je jača nego što se ranije mislilo, iako redovno stižu izvještaji kako pripadnici njegove vlada, pa čak i članovi njegove porodice napuštaju Tripoli i odlaze u inostranstvo. No, uskoro će nastupiti i neizdržive vrućine koje parališu, a i ramazanski post, što će se negativno odraziti na borbeni elan pobunjenika.

NATO Luftangriffe auf Tripolis Libyen Feuer

Vazdušni napadi NATO-a na libijsku prijestonicu u noći između 23/24. maja

Upravo je to razlog zašto Velika Britanija želi da upotrijebi borbene helikoptere tipa Apač, sa kojima bi se uspješnije mogla uništiti vojna infrastrukutura Gadafijevog režima. Takva intervencija ne bi samo povećala pritisak na režim, već bi bila i opasnija za NATO. Jer, helikopteri su lakši plijen za protivazdušnu odbranu nego što su to avioni koji lete brže od zvuka.

Ali, tu je još jedan scenario koji NATO stavlja pod pritisak, a to je vremenski rok. U julu će libijska akcija, samim tim i akcija francuske vojske, trajati već četiri mjeseca, nakon čega bi za nastavak akcije bilo neophodno dobiti saglasnost parlamenta u toj zemlji. Posljedica može da bude nacionalna debata sa nepoznatim ishodom. A takav razvoj događaja bi francuski predsjednik Nikola Sarkozi, s obzirom na predstojeće izbore, želio da izbjegne.

Doduše akciju borbenih helikoptera mogu da podrže i specijalne kopnene snage, koje se, prema nepotvrđenim informacijama, od samog početka borbi u Libiji nalaze na tlu te zemlje. Prema mandatu, koji su za intervenciju odobrile Ujedinjene nacije u ovoj sjevernoafričkoj pustinjskoj zemlji, angažman okupacionih snaga je zabranjen, ali ne i upotreba kopnenih snaga ukoliko bi bile korišćene za zaštitu civilnog stanovništva.

Libija bi mogla biti test za provjeru vjerodostojnosti prinicipa na kojima počiva Zapad. Ali i test za strateško savezništvo Sjevernoatlantske alijanse, koji se prema mišljenju Vašingtona ogleda u jasnoj podjeli zadataka. Evropski partneri treba da preuzmu svoj dio zadatka, kako se promjene koje su danas zahvatile arapski svijet ne bi zaustavile. Pariz i London se ponašaju shodno tome i prednjače, ali iz sopstvenih interesa. Njemačka je aktivna prije svega na diplomatskom nivou, podrškom izgradnji civilnog društva u Egiptu i Tunisu. A sigurno je da će uskoro i Libiji biti potrebna slična vrsta angažmana.

Autor: Danijel Šeškevic/ Svetozar Savić
Odg. urednik: Jasmina Rose