1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Rasanau u kelnskom "Mediaparku" Dragoslav Dedovic

Književno vece bjeloruskog disidenta

U knjižari M7, koja se nalazi odmah do ugledne diskografske kuce EMI i televizijske stanice VIVA, okupilo se svega nekoliko desetina ljudi. Dvorana modernog kina, cije su reklame svjetlucale kroz izlog knjižare, iznad pjesnikove glave, kao i ljetnje predvecerje na velegradskim ulicama, odvratili su sve one koji inace sporadicno posjecuju ovakve književne veceri. Došli su samo ljubitelji književnosti koji znaju ko je Rasanau. Jedan od najuglednijih mladih njemackih liricara, esejista i prevodilaca, Norbert Hummelt, predstavio je gosta iz Bjelorusije. Hummelta je jedna novinarka uoci književne veceru zamolila da sa dvije rijeci opiše Bjelorusiju, zemlju koju je kao gost Alesa Rasanaua više puta posjetio. Norbert Hummelt je o Bjelorusiji rekao:
"Lijepa i tužna zemlja. Lijepa, jer sam se osjecao jako dobro medu ljudima koje sam vidio prvi put u životu, prvo u Minsku, u Alesovom stanu, a potom negdje u nekom selu, koje ne bih znao pronaci na karti, gdje smo posjetili covjeka koji je bio i pcelar i pjesnik.Osim cinjenice da je Bjelorusija u istoriji rijetko bila samostalna jer je najcešce bila u žrvnju izmedu Rusije i Poljske, imam još mnogo razloga da se kaže da je Bjelorusija pocetkom 21. stoljeca tužna zemlja. U Drugom svjetskom ratu, nakon napada Hitlerove Njemacke, bjelorusko stanovništvo je procentualno najviše nastradalo, ubijeno je oko dva miliona ljudi. Osim toga, mada svako atomsku katastrofu u Cernobilju povezuje sa Ukrajinom, manje je poznato da je Cernobilj svega 12 kilometara od bjeloruske granice i da je nakon nesrece vjetar radioaktivni oblak potjerao u pravcu Bjelorusije. Osim toga, svi koji prate vijesti iz svijeta znaju da u toj zemlji diktatorski vlada Lukašenko i to je razlog zašto Ales Rasanau nije kod kuce, vec ovdje, sa nama".

Potom je Norbert Hummelt predstavio Alesa Rasanaua i kao prevodioca sa njemackog. Hummelt je smatrao da je zbog specificne rime njegov "Bukolski sonet" neprevodiv. Rasanau je sonet ipak prepjevao, i publika se mogla uvjeriti da bjeloruska melodioznost i socnost jezika uopšte ne zaostaje za njemackim originalom.

Rasnau je potom citao svoje stihove na bjeloruskom, a Norbert Hummelt je citao njemacke prevode. Pred kraj ove književne veceri Rasanau je procitao pjesmu "Glas" koja je u sebi sažela lirski ali i politicki kredo ovog pjesnika:

"Viknem pa zacujem svoj glas/ on upija i huk rijeke i žamor sabora/i šum daleke šume/ sve dok glas odzvanja/ dok je posvuda privacen i nošen/ dok ima smjelosti i snage da se ori/ on nije ovoj zemlji stran i nije samo svoj/ vec je - zemlja od mene zasnovana".

Komentarišuci ovu pjesmu u razgovoru sa publikom Rasanau je rekao: "To jeste odlucujuci momenat, pošto pjesma govori o stvarnosti Bjelorusije i o autonomiji pjesnickog cina, o nepokorenosti u jednoj diktaturi, o nepolušnosti režimu".

Rasanau, koji ponešto govori i njemacki, odgovarao je na pitanja iz publike na ruskom, jer prevodilac na njemacki nije znao bjeloruski. Ovaj pedesetpetogodišnji pjesnik je na pitanje, da li diktatura književniku nudi više materijala za rad od demokratije odgovorio: "Nema prednosti za pjesnika u diktaturi. Naprosto, jer diktatura pjesniku oduzima nebo". Odmah potom je Rasanau na njemackom dodao: "I zemlju". U svakom slucaju, u kelnskom "Medijskom parku" Ales Rasanau je pokazao da i za ljetnjih veceri lirika može biti isto tako atraktivna kao kino ili pivska bašta. Naravno to se odnosi samo na one primjerke ljudske vrste koji imaju ugradene i odnjegovane antene za prijem finijih valova.

Rasanau - od Minska do Kelna

Ales Rasanau je roden 1947 u mjestu Sjalez u Bjelorusiji. Njegovi roditelji su za vrijeme Drugog svjetskog rata za dlaku umakli teroru njemackih okupatora. Rano je pokazao pjesnicki dar - prve stihove je objavio u svojoj cetrnaestoj godini. Studirao je filologiju u Minsku. 1968 je izbacen sa fakulteta zbog protesta protiv politike rusifikacije. Za njega su se založili poznat bjeloruski pisci pa je ipak mogao okoncati studij. Potom je radio u jednoj livnici, kao nastavnik i napokon kao urednik u izdavackoj kuci. Prevodio je litvanske, bugarske i gruzijske pjesnike. Od 1970 je objavio deset knjiga lirike, njegove pjesme su prevedene na 25 jezika. 1990 je dobio najvecu bjelorusku književnu nagradu, a njegova zemlja je stekla nezavisnost 1991. No, po dolasku Lukašenka na vlast 1994 Bjelorusija doživljava obnavljanje autoritarnog sistema.
1995 je sproveden referendum na kojem se vecina gradana izjasnila za uvodenje ruskog kao drugog zvanicnog jezika. Rasanau koji insistira na njegovanju bjeloruskog jezika opet biva svjedok novog talasa rusifikacije. Mada je jedno vrijeme bio zamjenik predsjednika bjeloruskog PEN-a, ovaj autor ima sve manje prostora za objavljivanje. Iza demokratske fasade cenzura opet obavlja svoj posao kao za vrijeme sovjetske vladavine.
Na njemackom su objavljene dvije njegove knjige. 1995 u izdavackoj kuci Agora iz Berlina pojavila se zbirka pjesama "Znaci vertikalnog vremena", a .ove godine je isti izdavac objavio zbirku pjesama "Ples sa zmijama". Interesantno je da je pjesme prevela poznata njemacka pjesnikinja Elke Erb. Januara 2001 Rasanau dobija jednogodišnju stipendiju "Hannah Arendt" a potom i stipendiju u Grazu, da bi naposlijetku dobio stipendijski boravak u Kuci Heinricha Bölla, u blizini Kölna, gdje još uvijek živi i radi. Rasanau je ovogodišnji dobitnik ugledne Herderove nagrade, pa se nalazi u društvu takvih prethodnika kao što su Milan Kundera ili Imre Kertes.