1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Rakete u službi nacionalsocijalističke ideologije

Prije sedamdeset godina je prvi objekt koji je napravio čovjek, dosegao svemir. To je bilo djelo njemačkih inženjera, golem uspjeh - i golema sramota. Jer podvig je svojim životom platilo tisuće prisilnih radnika.

Za vrijeme nacističke Njemačke se lako mogla izgubiti glava već i na spomen Peenemündea, mjestašca na otoku Usedomu na Baltičkom moru. Tamo je još od kraja tridesetih godina prošlog stoljeća nicala super-tajna istraživačka postaja za razvoj raketa. Na njezinom čelu je bio Wernher von Braun, tada još mladi znanstvenik kojemu je bilo jasno kako samo Hitler i nacisti imaju dovoljno novca da financiraju njegovu strast: raketom krenuti u svemir.

3. listopada 1942. je na lansirnu rampu postavljena raketa tehničkog naziva "Aggregat 4". Već mnogo pokusa je završilo neuspjehom, tako da su i nacisti postali već sumnjičavi, ima li ovaj projekt uopće smisla. Jer u to doba su s bojišta već počele stizati za naciste loše vijesti, a Hitler je u Berlinu maštao o "Čarobnom oružju" - Wunderwaffe kojim će bombardirati i istočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država.

Peenemünde danas: mnogo toga je obnovljeno samo za posjetitelje, jer nakon savezničkih bombardera tamo nije ostalo gotovo ništa.

Peenemünde danas: mnogo toga je obnovljeno samo za posjetitelje, jer nakon savezničkih bombardera tamo nije ostalo gotovo ništa.

Ljudsko djelo - ili djelo neljudi i logoraša

Konačno, start ove rakete je uspio: već nedugo nakon lansiranja je postigla brzinu četiri puta bržu od zvuka i po prvi puta u povijesti, djelo ljudskih ruku se otelo sili Zemljine gravitacije i barem na kratko "zavirilo" u svemir: to znači da se uspelo na više od 100 kilometara visine.

Ali to nije bilo djelo samo inženjera i fizičara koji su morali otkrivati baš sve o raketnoj tehnici, nego i na tisuće logoraša i prisilnih radnika koji su radili u Peenemündeu. Veliko je pitanje, bi li nacisti uopće uspjeli stvoriti to "čarobno oružje" bez njih.

Tamo je u nekim vremenima radilo 15 tisuća ljudi od kojih su samo malobrojni bili nacističke glavešine i inženjeri. Uvjeti života i rada za te nesretnike su bili stravični: tu nacističku utrku u svemir je životom platilo više od 20 tisuća prisilnih radnika. Njima treba dodati još tisuće žrtava tog nacističkog "osvetničkog" oružja, Vergeltungswaffe - odnosno V-2. Jer umjesto istraživanja svemira, te rakete su služile samo da se nastavi bombardiranje Velike Britanije.

Bez rada tisuća prisilnih radnika ne bi bilo niti 'čarobnog oružja'

Bez rada tisuća prisilnih radnika ne bi bilo niti 'čarobnog oružja'

Misterija Peenemündea i dalje uzbuđuje maštu

Ipak, nacistička tajna je otkrivena i Peenemünde su 1943. saveznički bombarderi praktično sravnili sa zemljom. Tek nedavno je svih 25 četvornih kilometara ispitne postaje otvoreno za javnost. Nakon rata je to bila zabranjena zona vojske DDR-a i vježbalište za bojevo gađanje, tako da je potrajalo dok je sve očišćeno od neeksplodiranih naprava. S druge strane, misterija Peenemündea još uvijek uzbuđuje maštu tako da tamošnji muzej i Hitlerova "Vrata u svemir" posjećuje oko 200 tisuća posjetitelja godišnje.

Umjesto u svemir, rakete su letjele na London

Umjesto u svemir, rakete su letjele na London

Kustos muzeja Christian Mühldorfer-Vogt se i koncepcijom izložbe, uvelike trudi pokazati, kako on kaže "Janusova dva lica tehničkog napretka". S jedne strane je lice do tada neviđenih otkrića u raketnoj tehnologiji, ali s druge strane posjetitelji mogu vidjeti i svjedočanstva iz tamošnjeg koncentracijskog logora Karlshagena 1 i vidjeti smrt i patnje koje je donio taj ispitni centar i oružje koje se tamo stvaralo.

"Profesor H.c." von Braun

Nakon rata, među saveznicima je vladala prava jagma za svaki vijak i svaki komadić papira koji je ostao od istraživanja u Peenemündeu. Konačno, jedan od najbolje očuvanih primjeraka tog slavnog "Aggregata 4" nalazi se u muzeju - u Washingtonu. Lov je vladao i na njemačke znanstvenike koji su sudjelovali u istraživanju. I Wernher von Braun je postao američki državljanin i uvelike pridonio američkom raketnom programu NASA-e kojim je čovjek doista stigao na Mjesec.

'SS Sturmbahnführer' von Braun je, za svaki slučaj, pomno pazio da ga kamera uvijek zatekne u civilnoj odjeći

'SS Sturmbahnführer' von Braun je, za svaki slučaj, pomno pazio da ga kamera uvijek zatekne u civilnoj odjeći

Ipak, kustos muzeja u Peenemündeu niti danas nema baš osobito mišljenje o "profesoru" von Braunu - kako se predstavljao i u Americi. "On bi zapravo trebao biti 'profesor h.c.' - ali ne honoris causa (počasni profesor), nego Hitler causa: profesuru je dobio od Hitlera za zasluge za razvoj tajnog oružja", konstatira Mühldorfer-Vogt. Jer usprkos njegovim zaslugama za razvoj raketne tehnologije - i makar praktično ne postoji fotografija von Brauna u uniformi, on je bio "Sturmbahnführer" SS jedinica koji je morao znati koliko žrtava među prisilnim radnicima je koštao njegov tehnički uspjeh.

Autori: Michael Marek / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić