Radosti Bajrama uprkos krizi

Hadžiji Smajlu Hurtiću ovo je dvanaesti Kurban-bajram od kako se sa hiljadu svojih sunarodnjaka vratio u Grapsku, selo nadomak Doboja. Rat, teška ekonomska situacija i odlazak mladih u inostranstvo ovo su selo sveli na jednu trećinu, priča Smajl i ilustruje vlastitim primjerom.

„Imam tri sina, bili su u logoru a danas su u inostranstvu, jedan u Americi i dvojica u Norveškoj. Ni Bajrami nisu kao nekad, kada u selu imaš puno ljudi, onda su i slavlja veća, bogatija, ovako, malo ljudi malo slavlja. Svako ima nekoga u inostranstvu, sve je to raseljeno“, priča Smajl podsjećajući na tešku ratnu sudbinu koja je zadesila ovo selo.

Dok razgovramo u haremu džamije za koju mještani s ponosom ističu da je među prvim obnovljenim vjerskim objektima u Republici Srskoj, čuje se ezan koji najvljuje molitvu. Džamijski harem je uređen, na munaru se stavlja zelena zastava sa polumjesecom i zvijezdom.

Manje kurbana

Aljo Hasančević predsjednik džematskog odbora smatra da će Grapćani ove godine imati manje kurbana zbog teške ekonomske situacije. „ Dvanaest godina traje povratak u Grapsku, i ovo je jedna od najtežih godina. Kako primjetim iz kontakta po kućama, biće manje kurbana“, priča on i dodaje - „Grapska dobrim dijelom živi i od pomoći dijaspore, svako ima nekoga vani, osamdeset posto kuća je obnovljeno samo što većina dolazi jednom i li dva puta godišnje“.

Smajl će, odmah nakon Bajram namaza tradicionalno pristupiti klanju kurbana. „Prošle godine sam imao ovna, sam kod svoje kuće. Ove godine nas je pet u grupi i imamo zajednički kurban. Kada sve to pripremimo nakon Bajram namaza, slijedi podjela mesa, trećina komšijama i rodbini, trećina sirotinji, a trećinu ostavljamo sebi. Ove godine trećinu za sirotinju prema Odluci džemata poslaćemo u Cenatr za rehabilitaciju na Dujama“.

Hazim Husaković u sličnoj je situaciji kao i Smajl, i njegova djeca su u inostranstvu, jedan sin poginuo je u Grapskoj. Supruga je bolesna i Hazim se brine o svemu. „Djeca dođu ponekad, ali sada su poslovi, ne mogu doći za Bajram, imam dva kurbana i sve moram sam, pomoći će mi komšija“.

Ipak, u selu se dešava nešto. Meho Buljubašičć dotjeruje dvorište, sređuje zelenu ogradu makazama za travu. „Pripremamo se da Bajram dočekamo što ljepše, po našoj tradiciji“, govori ne prestajući raditi.

Pred obnovljenom kućom Mehe Muratovića sve je spremno za početak bajramskog slavlja. Dva ovna su u dvorištu i Meho im se obraća biranim riječima dok ih hrani.

Kurban Bajram je jedna od prilika da dvije Grapske , ona domicilna u kojoj su većinom roditelji i druga raseljena koju čine njhova djeca - budu zajedno.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić