1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

“Radim da zaboravim bol”

Fazila Efendić, povratnica u Srebrenicu, prodaje suvenire jer radom nastoji potisnuti bol zbog gubitka najmilijih od kojih su neki ukopani. Kosti drugih, među kojima i njenog sina, još uvijek čekaju da budu pronađene.

Fazila Efendić je i sama žrtva srebreničke tragedije

Fazila Efendić je i sama žrtva srebreničke tragedije

Ljetna patrola Radija DW zaustavila se pred glavnom kapijom mezarja u Potočarima. Preko puta ulaza u memorijalni kompleks je mala, ali lijepo uređena prodavnica suvenira. Fazila Efendić je ovdje domaćin. “Ovdje sam svaki dan, uglavnom i nedjeljom, prodajem cvijeće i suvenire, dočekujem i ispraćam dobronamjerne posjetioce”, kaže Fazila. Na pitanje kada ima najviše posjetilaca i ko sve dolazi, Fadila odgovara: “Najviše ljudi dođe u julu i augustu. Dolazi dijaspora, porodice žrtava, posjetioci iz svih krajeva BiH, ali dolaze i ljudi iz cijele Evrope, Amerike, Azije, iz cijelog svijeta. Ima posjetilaca koji dolaze grupno ili pojedinačno.”

Vjerski običaji muslimana, posebno kada su u pitanju žene, i posjete mezarjima prilično su strogi. Fazila kaže da to većina stranaca zna i poštuje, te ponosno kaže: “Meni je zadovoljstvo kada me strankinje, žene iz Evrope uglavnom, upitaju kako da uđu, kako da se ponašaju i kako da budu obučene. One od mene kupe ili iznajme maramu i onda uđu u mezarje kako to i dolikuje. ”

Dijaspora zaboravlja svoje korijene

Fazila je ljuta na Srebreničane koji su sada u dijaspori, jer neki su, kako reče, preko noći zaboravili svoje korijene, pa im zato poručuje: “ Nemojte, drage moje gospođe i gospođice, zaboraviti, i pomisliti da ste pošle na plažu. Oprostite, ali ovo nije mjesto za poluobučene žene.” Suvenirnica je prepuna različitih predmeta namijenjenih putnicima namjernicima. O tome Fazila, inače prijeratni profesionalni trgovac, kaže: “ To je sve simbolično da mogu da se podsjete kada dođu kući da su bili i to kupili u Potočarima, u memorijalnom centru. Razgovarali smo i o knjigama, CD- ovima, ali i o najvrijednijim stvarima koje se mogu tu kupiti. “ Ima dosta knjiga, uglavnom o Srebrenici , nešto i vjerske sadržine, ali imamo i nešto specifično što rade baš naše žene iz Srebrenice. To je keranje ili milji, stari, gotovo izumrli zanat, ručni rad. To će se za koju godinu moći vidjeti samo u muzejima. Puno vremena i strpljenja treba da se to uradi. ”

U Srebrenici izgubila sve

Fazila je i sama žrtva srebreničke tragedije. Izgubila je sina, muža i još 22 člana iz najuže familije. Pitamo je kako joj je, kako se osjeća gledajući svakodnevno u hiljade nišana, bijelih nadgrobnih kamenova, a Fadila tužno odgovara: “ Vratila sam se među prvima. Sama sam. Kuću sam prilično obnovila, koliko sam mogla. Želja mi je bila da se vratim i da radim. Volim da budem ovdje, blizu ovih nišana, blizu kostiju mojih najdražih. Ne mogu reći da mi je dobro. Bude i teških trenutaka, suza.... ali ja nastojim svojim radom potisnuti u drugi plan pitanje što je ovako a nije onako. Sada sam tu i moram se boriti za sadašnjost i budućnost. Prošlost je bila strašna i ne može se zaboraviti. Kada se otvori neka nova grobnica ja pomislim da li je tu moj sin? Još nije identifikovan. Čekam njegove kosti, smiraj njegovoj duši, da bude ukopan pored mog muža. ”