Putin i Oktobarska revolucija

Prema riječima Svetog Augustina (op. red.: teolog i jedan od najutjecajnijih kršćanskih učitelja) bolje je doživjeti pad sa istinom, nego pobijediti s lažima. Lenjinova laž o komunizmu, o navodno boljem životu seljaka, radnika i intelektualaca pobijedila je u jesen 1917. Na kraju se pokazalo da su to prazna obećanja. Ispostavilo se da su marksizam i lenjinizam opijum za narod, kojim su se pravdala ubistva, pljačke i drugi mnogobrojni zločini, počinjeni u ime ideologije. Komunističke vođe su uništile normalan život više generacija. Ubili su desetine miliona ljudi i prouzrokovali najveći progon hrišćana u istoriji. Takozvana oktobarska revolucija bila je katastrofa, koja je oblikovala cijelo 20. stoljeće.

Legende boljševičkih istoriografa

Boljševički istoriografi imali su dovoljno vremena da ukrase oktobarsku revoluciju događajem, koji se nikad nije desio: navodnim ustankom masa protiv privremene vlade. Zapravo, 7. novembra 1917. godine, bogati građani Sankt Peterberga su otišli u pozorište, gdje je pjevao Fjodor Šaljapin. Drugi su stajali pred prodavnicama - u redovima za brašno ili šećer, iako su cijene bile prekomjerne. Obični Rusi bili su zauzeti svakodnevnim preživljavanjem u završnoj fazi Prvog svjetskog rata. Šta god da su radili tog dana, većina je bila umorna od rata, razočarana u politiku i nije željela znati za boljševizam. Ali Trocki i Lenjin su bili apsolutno odlučni da dođu na vlast. S druge strane, niko nije branio privremenu vladu - jednu bespomoćnu demokratiju! I tako je kob (nesreća) pronašla svoj put.

Danas se postavlja pitanje: kako se sadašnja ruska vlada odnosi prema ovoj katastrofi? Kremlj se doima bespomoćnim, iritiranim, ponaša se kontradiktorno, što nije iznenađujuće. Moćni aparat u Moskvi - ali i u Kijevu ili Minsku - i dalje radi u duhu sovjetskog perioda. Odlučuju ljudi, školovani u komunizmu. Ljudi, koji su odrastali su sa mitovima i lažima sovjetske (crvene) propagande.

Nažalost, danas Rusija nema moralni autoritet jednog Aleksandra Solšenjcina ili Andreja Saharova. Nekoga, ko bez ustručavanja Lenjinove revolucionare-profesionalce naziva onim što oni zapravo jesu: fanatici, osvetnici, kriminalci, lopovi, ubice. Umjesto toga, njihova nedjela su umanjena.

100 godina kasnije: nova laž

Vrijedno je pomenuti manifestaciju, koja se održava u Sankt Peterburgu 7. novembra, na kojoj se čitaju pjesme kako "Crvenih" tako i "Bijelih" - carevih pobornika. A sve zato kako bi na kraju, prema volji organizatora, postalo jasno da su se "patrioti" borili na obje strane u ruskom građanskom ratu (sa pet miliona mrtvih). Predsjednik Putin bi trebalo da se pojavi kao veliki pomiritelj ruskog naroda. Politički, to i može biti razumljivo. Putinova mantra je stabilnost. Međutim, 100 godina nakon Oktobarske revolucije, Kremlj lansira još jednu laž po kojoj Lenjin, Trocki i Staljin nisu bili patriote.

Reformator Martin Luter je prije 500 godina znao da laž ima efekat snježne grudve: što se duže valja, sve je veća i veća. Da cijeloj ovoj slici damo i malo patetike: samo "Sunce istine" može da istopi "komunističku grudvu". Ukratko: nadamo se da će buduće generacije u Rusiji imati više hrabrosti za istorijsku istinu od sadašnje. Tek tada će Rusija imati primjeren odnos prema ovom strašnom događaju, koji se desio na današnji dan prije stotinu godina.