Put kosovske nezavisnosti

Kosovski su poslanici te nedelje pozvani na izvanrednu sjednicu Parlamenta, gdje je premijer Hashim Thaçi pročitao Deklaraciju o neovisnosti. Deklaraciju su potpisali svi prisutni poslanici, premijer, ministri i predsjednik Fatmir Sejdiu, dok su srpski poslanici bojkotirali sjednicu. Uslijedila je proslava kosovskih Albanaca, koja je protekla bez velikih incidenata. Dva dana docnije policija je priopćila da je tijekom proslave jedno lice izgubilo život dok je nekoliko ranjeno.

Mirni prosvjedi Srba

Srbi su nekoliko tjedana prosvijedovali mirno. Prosvijedi su kulminirali 14. ožujka, kada su nekoliko stotina Srba nasilno ušli u zgradu suda, u sjevernom djelu Mitrovice. Tri dana docnije, intervenirale su međunarodne snage i tom prilikom došlo je do upotrebe vatrenog oružja. Ubijen je jedan ukrajinski policajac, ranjeno je i povrijeđeno 30-tak međunarodnih policajaca i desetak vojnika NATO-a i nekoliko desetina Srba.

Vlada Srbije je odmah proglasila ništavnom "neovisnost lažne države Kosovo i Metohija", kako je rekao tadašnji premijer, Vojislav Koštunica. Za proglašenu neovisnost " u delu teritorije Srbije pod okupacijom NATO-a", Koštunica je optužio "brutalnu politiku sile Sjedninih Američkih Država". Uslijedili su prosvijedi organizirani od strane premijera i srbijanske Vlade, koji su u večernjim satima prerasli u nasilje protiv diplomatskih predstavništava zapadnih država u Beogradu. Najviše je stradala ambasada SAD-a, koja je djelomice spaljena i uništena. Među demonstrantima bilo je i ljudskih žrtava i na desetine povrijeđenih policajaca.

Predsjednik Boris Tadić je najavio "borbu svim mirnim, diplomatskim i pravnim sredstvima protiv neovisnosti Kosova." Najveću pobijedu Srbija je u diplomatskoj ravni ubilježila na jesen, kada je u UN-u, prošao zahtjev za preispitivanjem neovisnoti pred Mđunarodnim sudom pravde u Den Haagu.

Međunarodna zajednice bila je i ostala podijeljena po pitanju neovisnosti. Kosovo su vrlo brzo priznale SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska i veliki broj zapadnih zemalja. Sem Bosne i Hercegovine i Srbije, Kosovo su priznale i sve bivše jugoslavenske republike. Izostao je međutim zajednički stav Europske Unije, tako da Španjolska, Slovačka, Grčka, Rumunjska i Cipar i dalje odbijaju da priznaju Kosovo.

Uzdržanost islamskih zemalja

Kosovske Albance je ipak najviše iznenadilo uzdržanost zemalja Islamske Konferencije, pošto su od 57 članica neovisnost priznale samo tri. Kosovo su do sada priznale 54 zemlje. Kosovske institucije se nadaju brzom nastavku procesa priznavanja.

Neovisnost Kosova proglašena je na osnovu plana bivšeg finskog predsjednika, Marttija Ahtisaarija, koji zbog suprotstavljanja Rusije, nikada nije dobio suglasnot Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Naroda. Plan predviđa "nadglednu neovisnost", te "stvaranje neovisne, demokratske i multietničke parlamentarne republike".

9. april, Skupština je usvojila novi Ustav Kosova, koji je na snagu stupio 15. juna. Kosovo je dobilo i svoju himnu, zastavu i druga državna obilježja. Usvojeno je trećina od 120 zakona, koliko je predviđeno Ahtisaarijevim planom. Kosovo ima i svoje pasoše, a donijeta je i odluka o otvaranju dvadesetak diplomatskih predstavništava, između ostalog i u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori.

21. januara, 2009. su na Kosovu počele djelovati i Sigurnosne snage, koje će u brojati oko 2.500 lako naoružanih lica. Imenovan je i šef tajne službe, u toku je i proces stvaranja ustavnog Suda i drugih državnih institucija.

Početkom decembra je na celoj teritoriji Kosova uspostavljena Euopska misija policajaca i sudaca, EULEX. Misija bi trebala biti kompletirana do proljeća. EULEX je zamišljen kao zamjena za UNMIK-a, ali ni ta misija nije u potpunosti ukinuta, tako da na Kosovu trenutno postoje najmanje više političkih i sigurnosnih struktura: EULEX, UNMIK, NATO, kosovske institucije, Sigurnosne snage, paralelne srpske strukture.

Kosovski Albanci smatraju kako proces priznavanja neovisnosti protiče sporo. Odnosi između Srba i Albanaca su loši. Po nalogu Beograda, Srbi i dalje masovno bojkotiraju sve institucije. Sigurnosno stanje nije stabilno, što se vidjelo i po seriji međuetničkih incidentata između Srba i Albanaca, krajem prosinca i tijekom siječnja. Kosovska institucije nemaju kontrolu nad čitavom teritorijom, tako da je Kosovo tranutno faktički podijeljena država. Korupcija i organizovani kriminal su i dalje na previsokoj ravni. Najveći izazov je ipak vrlo teška ekonomska situacija.