Protjerujemo li pogrešne?

DW: Gospodine Arnold, kako se politički pritisak radi većeg prisilnog povratka odrazio na Vas i grad Schwäbisch Gmünd?

Richard Arnold: Primjećujemo da među saveznim zemljama postoji prava utrka. Za mene se to sve dešava veoma brzo i paušalno. Trenutno u Njemačkoj imamo 213.000 osoba kojim je odbijen zahtjev za azil i koje čekaju da budu prisilno vraćene. Veliki broj tih osoba, posebno oni koji su u Njemačku došli prije četiri godine, dobro su integrisani. Sada i te, dobro integrisane osobe, trebaju napustiti Njemačku. Ne prave se razlike među ljudima. Ne može to tako.

Da li to znači da se previše ili premalo izbjeglica prisilno vraća?

Prisilno se vraćaju pogrešni. Vraćaju su upravo oni do kojih se lako može doći i koji žive mirno. To pogađe ljude koji su ovdje pohađali školu ili trenutno izučavaju neki zanat. Među njima su i neki koji su stvarno integrisani i koji su plaćali penziono i zdravstveno osiguranje. Jutros mi je došao zanatlija (moler) koji je zaposlio jednog izbjeglicu iz Nigerije koji se veoma dobro uklopio u njegovu firmu. Jučer je toj osobi odbijen zahtjev za azil  i sada joj prijeti prisilni povratak. Firma na taj način gubi jednog od najboljih radnika. Inače, da do toga nije došlo, on bi ovdje mogao nastaviti živjeti i raditi.

Da li to znači da Zakon o azilu ne predviđa izuzetak ako je proces predugo trajao?

Ne. Osoba samo jednom može biti priznata kao izbjeglica koja je politički progonjena. To je u redu, ali se također mora obratiti pažnja na to ko je dobro integrisan. Moramo biti u prilici graditi mostove. Također i kratkoročno. Kada je krenuo izbjeglički talas, pozvali smo opštine i građane da se angažuju na integraciji tih ljudi. Oni, koji su se tada uključili u društvo, sada ne smiju iz njega biti izbačeni.

Da li i drugi gradovi i savezne zemlje dijele vaše mišljenje?

To rade učesnici na svim mogućim mjestima. U Bavarskoj isto kao i u Šlezvig-Holštajnu. Problem je jednostavno da se od integrisanih ljudi, čiji je zahtjev za azil odbijen, često traži da u roku od 30 dana ili sedmicu dana napuste zemlju. Oni mogu poduzeti pravne korake, mogu se žaliti, ali se u osnovi to odbija.

Kakve su vaše mogućnosti kao opštine da utičete?

Nemamo ih. Jedina mogućnost koja ostaje, a to je ako su iskorištena sva pravna sredstva, jeste da se slučaj proslijedi Komisiji za posebne slučajeve ili Komisiji za peticije pokrajinskog parlamenta. U međuvremenu se i kod komisije za posebne slučajeve gomila broj predmeta. Zamišljeno je da se ta komisija bavi zaista samo izuzecima, ali je to u međuvremenu postalo normalno pravilo. Mi smo se kod te komisije založili za tražioca azila iz Nigerije koji je prošao kompletnu obuku za njegovatelja i koji je završio obuku za vatrogasca. Mora postojati podsticaj za takve ljude. Inače, kako da kod tih ljudi razvijemo pozitivno mišljenje o našoj zemlji? Jednostavno nema promjene statusa tih ljudi od tražioca azila do useljenika. Nažalost nedostaje zakon o useljavanju.

Tražite da se na licu mjesta donosi više odluka jer bolje poznajete ljude i zalažete se za novu orijentaciju politike prema izbjeglicama „od azila do useljavanja". Kako bi to trebalo funkcionisati?

Objasniću vam slikovito na primjeru semafora. Imamo crvenu, žutu i zelenu boju. U zelenu kategoriju bi bili svrstani tražioci azila koji su već integrisani. Oni koji se dijelom sami mogu izdržavati. Ako se takvoj osobi odbije zahtjev za azil, onda mi kao opština možemo reći da uprkos tome smije ostati. Oni koji su sebi ovdje stvorili neku perspektivu i dobro se uključili u društvo, moraju biti nagrađeni. Dakle, svi koji ispunjavaju kriterije o useljavanju su u zelenoj kategoriji, onaj ko još mora naučiti jezik i određenu kvalifikaciju je u žutoj, inače spadaju u crvenu kategoriju. Politički posmatrano je to relativno lako izvesti. U tom slučaju bi Zakon o integraciji, koji sada imamo, jednostavno trebalo dopuniti. Moramo voditi diskusiju unutar moje stranke (CDU). U kontaktu sam sa ministrom unutrašnjih poslova njemačke savezne zemlje Baden-Virtemberg i pokušavam ga ubijediti da se i opštine uključe u donošenje odluka o zahtjevima za azil.

Richard Arnold (58) je član CDU-a i od 2009. godine je gradonačelnik grada Schwäbisch Gmünd koji broji 60.000 stanovnika i koji se nalazi u njemačkoj saveznoj zemlji Baden-Vitemberg.