Protjerivanje Šiita u Iraku
3. mart 2006
Plačući stoji osmogodišnji Mohamed Karim iz bagdadskog predgrađa Al-Tarmiya pored svog oca. On govori o noći kada su u njegovu kuću upali naoružani muškarci:
«Teroristi su došli kod nas i tražili su da napustimo kuću. Došli su u šest ujutro i rekli: do osam sati morate otici. I tako smo pobjegli.»
Od napada na Zlatnu Džamiju u Samari, u kojoj su pokopani sveti šiitski imami Ali Al-Hadi i Hassan Al-Askari, napetost u Bagdadu je porasla. Kao reakcija na taj napad, uslijedili su napadi na sunitske džamije u nekim dijelovima grada, i s druge strane protjerivanje Šiita iz sjevernih i zapadnih predgrađa. To kod mnogih ljudi raspiruje strah od građanskog rata u Iraku. Mohamedov otac Karim Džiad dosada nije bio svjestan te opasnosti:
«Ja se zaklinjem bogom, da dosada nisam mnogo znao o razlikama između Šiita i Sunita. To sam shvatio tek onog dana kada je grupa terorista iz inozemstva došla ovamo. Razlikovanjem Šiita i Sunita oni žele razoriti našu zemlju, oni žele ove dvije grupe razdvojiti, kako bi nastali problemi. Oni žele uništiti zemlju.»
Lokalne humanitarne organizacije pomažu pogođenim obiteljima, opskrbljuju ih hranom i smještaju u privremena skloništa. Raad Al-Husaini iz jedne od tih organizacija smatra, međutim, da bi se vlada morala zauzeti za mirno rješenje sukoba:
«Glavnu odgovornost ima država. Ona mora omogućiti povratak protjeranih familija. Nažalost se situacija iz dana u dan pogoršava, a država ništa ne poduzima.»
Deseci obitelji iz Al-Tarmiya i Abu Ghreiba u međuvremenu su našle utočište u spartskoj dvorani u susjednoj četvrti. Većina protjeranih smještena je kod prijatelja ili rođaka. Kada će se moći vratiti kućama – to zasada nitko ne zna.