1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Protiv terorizma se mora boriti u njegovim korijenima

Samo dvije nedjelje nakon što je u napadima u Londonu poginulo 56 ljudi, glavni grad Velike Britanije se ponovo našao na udaru terorista. Juče popodne su ponovo aktivirane četiri bombe, tri u podzemnoj željeznici, jedna u autobusu, na sreću nije bilo žrtava. Ipak, očito je da se i ne moraju izvršiti ubistva nekolicine kako bi se u strahu držale hiljade ljudi, piše u svom komentaru Peter Philipp.

Na meti ekstremista se ponovo našla londonska podzemna željeznica

Na meti ekstremista se ponovo našla londonska podzemna željeznica

Ovoga puta su korištene manje količine eksploziva, ili su možda aktivirani samo upaljači, detonatori. Uprkos toga počinioce ovih djela ne treba smatrati manjim teroristima od onih koji su izveli napade od prije par nedjelja. To važi i za slučaj da se ostvari jedna od pretpostavki da se ovdje radi o djelu psihopata koji svoje zadovoljstvo nalaze u imitiranju napada koji su se već odigrali.

Svejedno je kakvi su motivi. Onaj ko postavlja bombe i ubija ljude, ili kod njih izaziva strah i paniku, ne zaslužuje da mu bude sudjeno samo na osnovu posljedica njegovog djela. Teror je teror - bez obzira na broj žrtava. Onaj ko se odluči za takva djela, taj se ispisao iz članstva ljudske zajednice. Pogrešan je svaki osjećaj simpatije za takve osobe ili razumijevanje za ono što čine.

Ovo važi kako za terorizam u Londonu, tako i za onaj u Bagdadu, Istanbulu, Baliju ili Jerusalimu. Ne smiju se praviti razlike izmedju vrsta terorizma. On nema ni boju kože, ni odredjeni pasoš, i što je posebno važno - terorizam nema religiju. Doduše, tačno je da u zadnje vrijeme najviše terorističkih djela izvode radikalni muslimani. To ipak nije uvijek bilo tako. Osim toga, to ne znači da je svaki musliman potencijalni terorista.

Šta se može učiniti? Problem se neće riješiti običnim policijskim mjerama. Počinioci se moraju proganjati i kazniti, uključujući i demagoge i one koji iz pozadine vuku konce napada. Istovremeno se moraju ustanoviti razlozi koji dovode do toga da demagozi imaju uticaja na počinioce. Ukoliko je uzrok u tome da se manjina u našem društvu osjeća diskriminaciju i ignorisanje, onda se to mora promijeniti. Demokratsko društvo koje ignorira i diskriminira odredjenu grupu ljudi, diskvalifikuje samo sebe jer krši vlastite propise.

Mora se shvatiti to da pojam društvo, ne obuhvata samo većinu u jednoj državi, nego je to zajednica manjine i većine. Svi ti ljudi su pogodjeni terorizmom i svima njima je zadatak da se protiv terorizma bore. Ne tako što će optuživati i kontrolisati jedni druge, nego tako da se bore protiv korijena terorizma. Tek tada će svi gradjani, bez obzira na svoje porijeklo, moći da uživaju u miru.