Ustanak žrtava?

14 učenika i tri profesora Marjory Stoneman Douglas High School u Parklandu morali su umrijeti na Valentinovo, jer je jedan teško naoružani učenik počinio masakr. Bila je to 18-ta pucnjava u jednoj američkoj školi od početka godine. Od zloglasnog masakra u Columbineu 1999. sa 15 mrtvih, više od 150.000 učenika u 170 škola je, prema jednoj analizi "Washington Posta" doživjelo pucnjavu. To drugim riječima znači da pucnjava u školama predstavlja svakodnevicu.

Do sada su reakcije na ovo ludilo imale uvijek isti obrazac ili mustru: očaj, tuga, molitve i na kraju potiskivanje. A svijet izvan Sjedinjenih Država pitao se u nevjerici odmahujući glavom: Ako više od 10.000 ljudi svake godine strada u SAD-u od posljedica upotrebe vatrenog oružja, zašto se ne ograniči prodaja barem poluautomatskog oružja? U jednom komentaru za Deutsche Welle nakon masakra u teksaškom Sutherland Springsu početkom novembra 2017. je stajalo: „Pogled mora biti upravljen na stalno ponavljanje uvijek istog. Krvoproliće mora biti predstavljeno onim što jeste: to je stalni neuspjeh zakonodavca da zaštiti svoje birače i građane".

Ali sada bi se nešto moglo promijeniti budući da nova generacija učenika više nije spremna ostati u ulozi žrtve. Najbolji dokaz za to je ljutiti govor 19-godišnjakinje Emme Gonzalez, koja je preživjela masakr na Valentinovo. „Sram vas bilo”, povikala je ona predsjedniku Donladu Trumpu, optuživši ga za uske veze sa američkim lobijem industrije oružja National Rifle Association (NRA). Nakon toga ona je rekla: "Mi smo ti koji će jednoga dana donijeti nove zakone". Njen govor proširio se na društvenim mrežama u roku od nekoliko sati. Facebook stranica  "Never Again" -"Nikad više" dosegla je više od 60.000 lajkova u vrlo kratkom vremenu. U nekoliko škola su organizovane demonstracije. Za 24. mart studenti su pozvali na marš u Vašingtonu protiv prava na naoružavanje i slobodnu kupovinu oružja.

Mnogo ih je. Ljuti su. I odlučili su okončati to ludilo sa oružjem u SAD-u. Zabludu i ludilo, koje pogrešno sugeriše da se javna sigurnost povećava kada više ljudi može da se do zuba naoruža. Ti učenici dobro znaju kako brzo da prošire svoje poglede na webu. Imaju čak i ime: "generacija Columbine".

Kad Emma Gonzalez kaže da su oni djeca, za koje će jednoga dana u udžbenicima stajati da su bili posljednja generacija mladih izloženih masakrima, to je sigurno preuranjeno. Ali oni bi mogli biti prva generacija koja je pružila širok društveni otpor diktatu i logici oružja. I zbog toga im trebaju biti zahvalni. Istovremeno, ne može se baš ni reći da je vrijeme za to - jer ono je već odavno prošlo.