1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Prosvjetni radnici, nekad i sad

Učitelji, nastavnici i profesori nekad su bili ugledni članovi društvene zajednice. Mnogi poniženi prosvjetni radnici danas su žrtve poremećenih društvenih vrijednosti, prinuđeni da svoja prava traže na ulici.

Metko Adilović

Metko Adilović

Metko Adilović je više od četrdeset godina bio učitelj i nastavnik ruskog jezika. Nedavno je otišao u penziju. Kaže da se prije rata (1992-1995) prosvjeta mnogo više cijenila. „Tada je položaj prosvjetnog radnika bio na visokom nivou. Prosvjetnog radnika su svi cijenili, političari, roditelji, djeca. Danas je izuzetno teško biti prosvjetni radnik. Njegov rad je obezvrijeđen, plate su male, penzije također. Roditelji i učenici više ne poštuju prosvjetne radnike. Danas su više cijenjeni mafijaši i političari koji ništa ne rade, a primaju ogromne pare“, kaže Metko Adilović. 

Pored toga, nastavnici i profesori često su žrtve verbalnih i fizičkih napada. „Roditelji napadaju prosvjetne radnike, tuku ih i prijete ubistvima, a to rade i učenici bez kućnog odgoja“, ističe Metko Adilović. To su samo neki od razloga zbog kojih mnogi zaposleni u prosvjeti, prvenstveno učitelji, nastavnici i profesori danas nisu zadovoljni. Teška finansijska situacija i nepravnopravan položaj u odnosu na druge budžetske korisnike nedavno su prosvjetare Sarajevskog kantona prinudili na proteste i štrajk upozorenja.

Predsjednik Sindikata odgoja i osnovnog obrazovanja Kantona Sarajevo Saudin Sivro kaže da prosvjetni radnici zadnji primaju plate i da su one u 2013. godini 90 maraka manje od plata službenika. „Parlamentarci u Kantonu Sarajevo i izvršna vlast sebi su podigli plate od 100 do 700 maraka“, kaže Sivro.

Društvo koje potkopava sopstvene temelje

Harisa Haverić Okanović

Harisa Haverić Okanović

Protesti su upriličeni pod motom „Vratite dostojanstvo i dignitet prosvjetnim radnicima“. No, inžinjer elektrotehnike Harisa Haverić-Okanović, koja je četrnaest godina predavala stručne predmete u Srednjoj Elektro-tehničkoj školi za energetiku u Sarajevu, kaže da se u stvari radi o dostojanstvu društva koje ne drži do tako velikih i svetih vrijednosti kakve su podmladak i budućnost.

„To vam je kao da potkopavate sopstvene temelje. Kako se boriti s tim? Pa popravljanjem opće slike društva, a to počinje od pojedinca, i opet od odgoja. Pošteno, moralno i zdravo društvo se sastoji od   poštenih, moralnih i zdravih jedinki.  A ko odgaja jedinke? Porodica, škola , mediji. Ako svi oni ponavljaju stalno da je sve loše , da su svi lopovi i korumpirani. Da danas uspijevaju samo lopovi i kriminalci. Kakvu poruku šaljemo svojoj djeci? Pa da je uspjeh u lopovluku i kriminalu. A onda hoćemo od njih da uče i budu pošteni“, kaže Harisa Haverić-Okanović.

Ona tvrdi da u odgoju treba isticati i pozitivne vrijednosti.

„Ja sam od roditelja svojih učenika uvijek tražila nešto čije rezultate ću ubrati tek za 20 do 30 godina kada ta djeca stasaju. A to je, da pred djecom uz dnevnik ili novine ne ponavljaju tu negativnu mantru nego da pronađu pozitivan primjer,  jednog među stotinu, među hiljadu, među milion i kažu, evo taj i taj je uspio zato što je školovan i pametan, zato što je čestit. Treba promovirati pozitivne primjere. Tu je ključ“, kaže Harisa Haverić-Okanović.

Traži se odgovornost nadležnih za loše stanje u prosvjeti

Čemu učimo djecu?

Čemu učimo djecu?

Podsjeća da, poput drugih, i posao prosvjetnih radnika ima dobre i loše strane. „Posao prosvjetnog radnika je dinamičan, s obzirom na brzu smjenu učenika i generacija. To je rad s mladima, rad koji daje svojevrsnu autonomiju i predivno radno vrijeme. Naravno, stvari mogu posmatrati i iz drugog ugla. U prosvjeti su male plate, slaba je podrška šire društvene zajednice, a tu su i pomanjkanje poštovanja te loše okruženje. To, međutim, ne daje alibi da svoj posao ne obavljate do krajnjih granica stručno i profesionalno“, kaže Harisa Haverić-Okanović.

Mnogi vjeruju da prosvjetni radnici svoja prava ne bi trebali tražiti na ulici. Jedan od njih je i sada već bivši kantonalni ministar obrazovanja Damir Marjanović. Zbog neuspjeha da kolege iz prosvjete i vlade ubijedi na nastavak razgovora, podnio je ostavku. To, međutim, nije bilo ono što su prosvjetni radnici tražili, kaže predjedsjednik sindikata Saudin Sivro.

„Nama ne treba ostavka ministra Marjanovića, već odgovornost onih koji su proizveli deficit u budžetu i odgovornost nadležnih u Vladi koji su dopustili da službenici i administracija u 2012. i 2013. godini imaju deset posto veće plate od prosvjetnih radnika“, kaže Sivro.

Autor: Samir Huseinović, Sarajevo

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić