1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Propuštena prilika - Vrh EU bez harizme

20. novembar 2009

Mjesto stalnog predsjednika, predviđeno Lisabonskim ugovorom, pruža mogućnost da EU bude ubjedljivo predstavljena u svijetu. Imenovanjem Hermana van Rompuja ta mogućnost nije iskorišćena. Komentar Kristofa Haselbaha.

https://p.dw.com/p/Kbcg
Vanredni samit u Briselu na kojem je izabrano novog rukovodstvo EUFoto: AP

Propuštena prilika - to je žalostan rezultat vanrednog sastanka na vrhu Evropske unije. Presudno prilikom izbora kandidata nije bilo to šta Evropska unija želi na političkom planu, nego se prije svega vodilo računa o ravnoteži: između ljevice i desnice, velikih i malih zemalja, Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, žena i muškaraca. Sve je to trebalo uskladiti prilikom izbora predsjednika i visokog predstavnika za spoljnu politiku. Ukoliko se sve to želi, onda je moguć samo najmanji zajednički imenitelj. I tako je Van Rompuj izabran ne zato što je bio najbolji kandidat, nego zato što je njegov izbor izazivao najmanji otpor.

Neuer EU Präsident Herman Van Rompuy
Herman Van Rompuy - Izabran samo zato što je izazivao najmanji otporFoto: AP

Međutim, to je jednostavno premalo za takav položaj. Predsjednik Savjeta je za Evropsku uniju Barak Obama ili Hu Đintao, osoba kojoj bi svijet trebalo da se obraća. Da li iko može da zamisli da je van Rompuj prava ličnost za tu ulogu? On će vjerovatno biti dobar koordinator i osoba koja obezbjeđuje kompromise, što bi, naravno, takođe morao da bude. Ali teško ga je zamisliti kao najvažnijeg sagovornika Obame u Evropskoj uniji. Ništa bolji nije ni izbor Ketrin Ešton za predstavnicu za spoljnu politiku - takođe važan položaj kada je o odnosima sa svijetom riječ. Oboje, jednostavno, nemaju harizmu.

Zukünftige EU Außenministerin Catherine Ashton
Ketrin Ešton - Ni ona nema harizmuFoto: AP

Ovakvim izborom vlade su, željele to ili ne, donijele i odluku o budućem usmjerenju Evropske unije - ona će na svjetskoj sceni i dalje imati skromnu ulogu koja daleko zaostaje za njenom ekonomskom snagom. Možda je to i bio cilj nekih zemalja. Naime, što je slabiji vrh Unije utoliko veću ulogu mogu da imaju predsjednici i premijeri.

Ipak, ostaje jedna utjeha – ovo su bili prvi izbori iz kojih će se, valjda, nešto naučiti za one sljedeće.

Komentar: Kristof Haselbah

Odg. urednik: Zorica Ilić