Propis koji nikom ne smeta

To bi, po mišljenju minstrice, doprinijelo rješavanju socijalnih problema I integraciji stranaca u njeamčko društvo. Za razliku od Njemačke, gdje je ovaj prijedlo izazvao oprečne diskusije, u Turskoj je školska uniforma već odavno obaveza koja se podrazumijeva.To je u Turskoj jednosgtavno propis koji se nije izmijenio jos od osnivaca republike Mustafe Kamala Ataaturka. Uvodjenjem obaveze pohadjanja škole, 1924. odmah su uvedene I mjere koje ce umanjiti socijalne rezlike medju ucenicima. Ono što je interesantno, je da nastavnici, roditelji i učenici jedne škole imaju mogućnost da izaberu boju uniforme koju će učenici u toj školi nositi, dakle to ne moraju biti bas tamni tonovi. Doduse, još uvijek je sporno da li dozvoliti da se u školama nosi marama, ali skolska uniforma nije sporna.

Kraj ccasa ujednoj istambulskoj skoli, koja se zove Rahmi Kiriscioglu. 13togodisnja Gülsüm je uredno strpala bijelu kosuljicu u kariranu suknjicu I to joj nista ne smeta.

Skolska uniforma je bolja. Naravno da je lijepo da se oblacimo slobodno I to je I udobnije. Ali uniforma nekako spada u sve ono sto ide uz skolu, konacno moraju postojati pravila ponasanja u skoli, I tako se izdaleka vidi da smo mi ucenici, kaze ova djevojcica.

Curice u kariranim suknjicama, djecaci sa plavom kravatom I sakoom I u sivim pantalonama. Tako izgledaju ucenici u skoli Rahmi Kiriscioglu. To je njihov imamge. Na Mahmutovim nogavicama pantalona, vidi se doduse njegovo licno obiljezje- vidi se da su te pantalone nosila I njegova bracam, ali se Mahmut ipak samo neznatno razlikuje od ostalih ucenika, ciji roditelji imaju vise novca. Vise uocljive razlike , kazu ovo dvoje ucenika, nikako ne bi bilo dobro.

Ako bi se neki ucenici skupo oblacili kad dolaze u skolu, recimo skupe farmerice ili slicno, onda bi druga djeca bila tuzna sto I oni to nemaju, kaze Mahmut a njegov drug Ali dodaje:

Osim toga djeca bi ismijavala one ucenike koji nisu obuceni u skupu odjecu, ili kad su zaljubljeni u nekoga, a taj neko dodje u skolu u uskim ili kratkim pantalonama, kao da ga je voda izbacila, kao da je pobjegao od poplave. Onda bi se svi smijali, kaze Ali.

U turskim skolama je generalno sve stroze nego u Njemackoj. Nije bas kao u kasarni ali ipak se u skolskom dvoristu jednom sedmicno zacuje nacionalna himna. Tada ucenici stoje mirno. Skolska uniforma je u Turskoj stara koliko I Ataturkova republika I niko se na nju ne zali.