Promjene "Daytona" preduslov za put ka EU

Promjene Daytonskog mirovnog sporazuma mogle bi biti vise strukturalnog, a manje neomenklaturnog karaktera, kaze izmedju ostalog u exluzivnom razgovoru za Radio Deutshe Welle, profesor Sveucilista u Bostonu, R. Bruce Hitchner, koji je ujedno i predsjednik nevladine udruge Daytonski Projekt za mir, ( Dayton Peace Project). Ovaj americki politicki znastvenik, koji je savjetovao Clintonovu administraciju u doba kada su 1995 vodjeni mirovni pregovori u Daytonu, sada upucije na jednu vrstu prevazidjenosti tog dogovora; Dogovor je postao preuzak za sve socijalne, ekonomske i naravno politicke promjene na terenu, u BiH, narocito posljednjih nekoliko godina. Po Hitchneru, realnost je da bi taj, i takav Daytonski mirovni okvir, trebalo mjenjati, sto prije. I svakako -- prije njegove desete obljetnice, naredne 2005. godine. I kada je u pitanju manji BH entitet, RS, koji se posljednjih godina pojavljuje kao formalno najveci zagovornik Daytonskog sporazuma, iako su vlasti u Banjaluci kontinuirano pod paljbom kritika zbog selektivnog, a ne cjelosnog sprovodjenja Daytona, posebno kada je u pitanju (ne) suradnja sa Haskim tribunalom, prema rijecima profesora Hitchnera, cak i Banjaluci treba ocekivati otvorenost kao ovim promjenama. Jednostavno, vrijeme vise ne radi za Status Quo: "Republika Srpska se vec suglasila sa mnogim promjenama. Pored ostalog izvrsena je reforma obrambenog sistema. U Banjaluci su vec prihvatili i reforme poreznog sistema, i sve to", kaze izmedju ostalog Dr. Hitchner, "iz dubokog ubjedjenja, da se jedino uz cjelosno sprovodjenje reformi moze stici u Europu. Treba imati u vidu da se ovaj pozitivni trend nastavlja u pravcu prilagodjavanja cijele Bosne i njenom priblizavanju euro-atlanskim integracijama". Bruce Hitchner tvrdi da postoje najmanje dva razloga, "zasto se 'Dayton' treba mjenjati"? "Prvo, veliki dio implementacije dejtonskog procesa je vec kompletiran, kroz sve one brojne i vec nabrojane reforme, od 1995. na ovamo. Upravo to upucuje da se vec nalazimo u novoj fazi. I drugo, tesko je i pomisliti, da reforme koje u Bosni i Hercegovini tek predstoje, kako bi ova zemlja postala clanicom Europske unije, mogu uopce biti sprovedene u postojecem dejtonskom okviru". Nesumnjivo, profesor Hitchner sugerise da, o "europskom snu", nije dovoljno samo mastati, vec da za njegovo ostvarenje treba i poraditi, te da u tom kontekstu postaje jasno, kako se grubi dejtonski gabariti Bosne ne mogu uzidati u preciznu europsku gradjevinu, bez dodatnih popravki na ovom americkom projektu. "Jasno je da su svi u Bosni i Hercegovini, [i zagovornici i protvinici promjena "Daytona" - op. aut.], mnoge promjene vec prezivjeli. Sada te promjene treba samo formalizirati, u mjeri da one vode ka daljnjem ustupanju vecih ovlasti centralne vlade u Sarajevu, a sve u cilju da pregovori sa EU budu efikasni i moguci". Hitchner dodaje kako je dosta primjera o spremnosti oba entiteta da radi prijeme Bosne i Hercegovine u Europsku uniju i NATO Savez prihvate i niz novih promjena: "Cak i kad bi trebalo osnovati 84 nove vladine agencije, na to bi pristali u Sarajevu i u Banjaluci, samo kad je Europa u pitanju". Prema njegovom, kao i razmisljanju njegovih suradnika, koji o ovom tekucem politickom realitetu spremaju jedan veliki medjunarodni simpozij u Americi, vec narednog proljeca, -- te promjene Daytonskog sporazuma, uz konsensus sva tri narada i suocavanje sa neizbjeznom sigurnosnom i ekonomskom inicijativom u tom dijelu Zapadnog Balkana dolaze kao jedna vrsta izazovne regionalne inicijative. Dekan elitnog Tafts Univerziteta u Bostonu, na kome se izucava medjunarodno pravo i diplomatija, profesor R. Bruce Hitchner, jos kaze da u tom poslu -- valja ocekivati i podrsku nove, "stare", Bushove administracije. Ta podrska bi konacno dosla kao osvjezenje, poslije naizgled duge politicke apstinencije, pa i prepustanja inicijative europljanima u Bosni i Hercegovini, a kao rezultat preokupiranosti Washingtona drugim globalnim pitanjima. "U najboljem interesu vlade u Washingtonu je da posao u Bosni bude zavrsen. Ova, [Bushova - op. aut.], administracija ne bi smjela sebi dozvoliti da proces izgradjivanja bosanske nacije (drzave - op. aut.), koji je sa americkom administracijom i zapoceo, sada bez nje bude okoncan".