1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Promjena klime i ratovi

Ukoliko kiša izostane ili je ima previše, to je tragično i opasno. Poplave i suše za ljude i životinje znače glad. Vojske mnogih zemalja to već odavno znaju: klimatske promjene podstiču izbijanje vojnih sukoba.

Bila je sredina oktobra. U centralnoj Nigeriji, u selu Nkije Dogvro ljudi traže skrovište u jednoj školi. Uzalud. Na kraju je stradalo 29 ljudi. BIli su žrtve višegodišnje borbe između stočara i zemljoradnika. U tom zaboravljenom sukobu, u Nigeriji je u posljednjih petnaest godina ubijeno više od 60.000 ljudi – skoro četiri puta više nego što je ubila teroristička organizacija Boko Haram.

Obračuni, kao što je ovaj, između stočara i zemljoradnika, mogu se vidjeti u američkim vestern filmovima. Međutim, u mnogim zemljama Afrike oni su stvarnost. I mnogo su brutalniji od uzora u Holivudu.

Direktor instituta SIPRI, Den Smit, u intervjuu za Dojče vele naglašava uticaj klimatskih promjena na bezbjednost: „Efekti klimatskih promjena, zajedno sa drugim socijalnim, ekonomskim i političkim komponentama, doprinose širenju nasilnih sukoba."

Ta tema nije nova, ali postaje sve ozbiljnija. Još 2008. godine psiholog iz Esena, Harald Velcer, upozoravao je u svojoj knjizi „Klimatski ratovi" na problem urušavanja socijalnog poretka, kao posljedice klimatskih promjena.

U jednom dokumentu američkih tajni službi iz 2012. godine upozorava se da će „mnoge zemlje, važne za SAD, u narednih deset godina biti pogođene nestašicom vode ili poplavama. To će povećati rizik od nestabilnost i voditi ka regionalnim napetostima.

A nakon što je ministarstvo odbrane SAD klimatske promjene ocijenilo kao rizik za nacionalnu bezbjednost, u junu 2016. godine je i generalni sekretar NATO, Jens Stoltenberg, prepoznao bezbjednosno-političku dimenziju klimatskih promjena.

Klimatske promjena kao prijetnja

Stočari u Nigeriji: sve manje livada za ispašu

Stočari u Nigeriji: sve manje livada za ispašu

Pritom ne može da se povuče direktna linija između klimatskih promjena i nasilnih sukoba. Razlozi zašto konflikti prerastaju u krvoprolića su isuviše kompleksni. Bliži smo shvatanju problema ako klimatske promjene posmatramo kao „pojačivač“ prijetnji. To kaže Rob van Rit, koji istražuje povezanost klime i sukoba u organizaciji World Future Council (WFC). Rit za Dojče vele kaže: „Prijetnje koje već postoje – nedostatak resursa, ekstremno siromaštvo, glad, terorizam ili ekstremne ideologije – klimatske promjene dodatno pojačavaju".

Šef SIPRI. Den Smit, pritom ističe da se posljedice promjene klime od suša do poplava ne osjećaju samo lokalno. Jer ekstremne vremenske nepogode utiču na rast cijena hrane u svijetu, što povećava opasnost od sukoba. „Svaki put kada se poveća cijena hrane na svjetskom tržištu dolazi do demonstracija, nemira i zatim do trajne socijalne i političke nestabilnosti u trideset do četrdeset zemalja istovremeno", primjećuje direktor Instituta za mirovna istraživanja.

Na pitanje u kojim dijelovima svijeta je to posebno vidljivo, Den Smit navodi sjevernu Afriku i Bliski istok: „U Siriji, Egiptu i Jemenu se promjena klime jasno prepoznaje u mozaiku uzroka sukoba". I za Roba van Rita je Sirija najbolji primjer za to kako promjena klime uzrokuje sukobe: najveća suša od kako je svijeta, sredinom dvijehiljaditih godina natjerala je mase seljaka da odustanu od zemljoradnje i da pobjegnu u prenatrpane gradove. „Nedostajalo je vode, hrana je poskupjela. Ta patnja i socijalni haos pojačali su prethodne napetosti, koje su kasnije izmakle kontroli i prerasle u rat koji danas vidimo", kaže Rob van Rit iz WFC.

Van Rita posebno zabrinjava način na koji se države sa nuklearnim naoružanjem, poput Pakistana, odnose prema posljedicama klimatskih promjena. Pakistan je, objašnjava van Rit, posebno pogođen promjenom klime. Primjer za to su poplave koje su iz godine u godinu sve dramatičnije. „Pored toga što te poplave ljudima ugrožavaju egzistenciju, imaju direktan uticaj i na bezbjednost nuklearnih postrojenja", naglašava van Rit.

Bjekstvo iz promijenjene sredine

Očigledno je: ekonomske, pa tako i društvene posljedice klimatskih promjena su dramatične. Koliku privrednu štetu mogu da nanesu, istražuje berlinski Institut za klimatske promjene, MCC. Matijas Kalkul analizira podatke iz 1400 različitih oblasti u svijetu i za DW kaže: „Svi regioni u prosjeku će izgubiti oko deset odsto privrednog učinka, tropske zemlje i do dvadeset odsto – zbog globalnog zagrijvanja, smanjenja produktivnosti u agrarnom sektoru, ali i zbog smanjenja radne produktivnosti – značajne brojke!“ Matijas Kalkul pritom uopšte ne uračunava štetu od katastrofa, uragana i zbog rasta nivoa mora.

Poplave u Pakistanu, 3.4.2016.

Poplave u Pakistanu, 3.4.2016.

Ukoliko čitavi regioni osiromaše, u globalizovanom svijetu to može voditi ka pojačanim migracijama – i tako izazvati preopterećenost unutar granica jedne zemlje ili internacionalno povećati napetosti. Kalkul u razgovoru za DW podsjeća na izbjegličku debatu u Njemačkoj, „gdje je u relativno kratkom vremenskom periodu, od godinu, dvije dana, u zemlju došlo milion ljudi, što je u politiku unijelo veliki haos. Zato je veoma teško predvidjeti reakciju društva na masovne migracije ljudi."

Nova podorganizacija UN?

Još sredinom osamdesetih godina Organizacija UN za zaštitu životne sredine, UNEP, govorila je o izbjeglicama zbog klimatskih promjena. A 1990. godine Međunarodni savjet za zaštitu klime, IPCC, upozoravao je da bi migracija mogla da bude najgora posljedica klimatskih promjena. Benjamin Šraven iz Njemačkog instituta za razvojnu politiku, DIE, podsjeća i na često zaboravljenu grupu: „Siromašnije društvene grupe, kojima je promjena klime odnijela i posljednje resurse da bi uopšte negdje bili u stanju da emigriraju. Nepokretnost je možda i najgora posljedica promjene klime, prije nego što govorimo o „klimatskim izbjeglicima" i drugima", upozorava Šraven.

Šta se može učiniti, posebno kada se u obzir uzme činjenica da su – u najboljem slučaju – decenije potrebne dok ne počnu da se pokazuju rezultati klimatske politike? Direktor SIPRI, Den Smit, zahtjeva instituciju pod vodstvom Ujedinjenih nacija. Ona bi trebalo da se bavi bezbjednosnim rizicima i da sakupljena saznanja dalje prosljeđuje različitim organizacijama UN: Savjetu bezbjednosti, Organizaciji za koordinaciju humanitarne pomoći, UNOCHA ili odjeljenju Svjetskog programa za hranu. „Na rad tih organizacija narednih godina će, na ovaj ili onaj način, uticati bezbjednosni rizici koje sa sobom donose klimatske promjene", analizira Smit.

 

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu